09.03.2024. | News
NaviÄela, istina ili mit _ dio osmi
PreÄac za prvi, drugi, treći, Äetvrti, peti, Å¡esti i sedmi dio:
NaviÄela, istina ili mit _ dio prvi
NaviÄela, istina ili mit _ dio drugi
NaviÄela, istina ili mit _ dio treći
NaviÄela, istina ili mit _ dio Äetvrti
NaviÄela, istina ili mit _ dio peti
NaviÄela, istina ili mit _ dio Å¡esti
NaviÄela, istina ili mit _ dio sedmi
Rekonstrukcija jarbola, katarki i jedara na naviÄela koki prema manuskriptima Mihaela i pl. Sagrija. Krmena lantina na lijevom prikazu je rekonstruirana prema Mihaelovom manuskriptu, dok je krmena lantina na desnom prikazu rekonstruirana prema manuskriptu pl. Sagrija. Mihael navodi kako se oblice ove lantine trebaju konstruirati prema dužini, tj. visini krmenog jarbola iznad palube, dok pl. Sagri navodi kako dužina cijele ove lantine treba biti identiÄna dužini cijelog krmenog jarbola. Krmeno latinsko jedro na oba prikaza rekonstruirana su prema manuskriptu pl. Sagrija.
Prvi osvrt, 2.1.2024. Dio osmi.
Zoran Pavlović, MarisStella Ltd
Jedro, opÄenito, prema spoznaji iz 2024. godine
''Jedro'', u: Pomorska enciklopedija I. izdanje (1954-1964), Digitalizirano izdanje Pomorske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Zagreb 2020. dostupno na:
https://pomorska.lzmk.hr/Natuknica?ID=3072 (20.veljaÄe 2024.)
JEDRO, platno (hasura, pleter, koža i dr.) razapeto na brodu i izloženo vjetru, da potiskuje i goni brod.
Sva jedra na brodu zovu se skupnim imenom jedrilje, a svako jedro ima — prema svom položaju, obliku i svrsi — svoje osobito ime. Jedra se uglavnom dijele u dvije vrste: 1. uzdužna jedra razapeta paralelno s uzdužnicom broda (na pr. soÅ¡na i letna jedra, preÄke i vrÅ¡ke); 2. popreÄna jedra, razapeta poprijeko na križevima i prÅ¡njacima (na pr. križna i prÅ¡na jedra). Prema vrsti jedara, razlikuju se jedrenjaci, а о vrsti jedrilja ovisi naÄin manevriranja.
...
NAZIVI JEDARA
Prema vrsti jedara, razlikuju se jedrenjaci s uzdužnim, popreÄnim i s mijeÅ¡anim jedriljem. Iako nakon uvoÄ‘enja preÄaka iznad kosnika i soÅ¡nog jedra na krmenom jarbolu nema viÅ¡e Äistih križnjaka, ipak se brodovi s križnim jedrima ubrajaju u skupinu brodova s popreÄnim jedriljem, jer su pri manevriranju soÅ¡njaÄa i preÄke sporedna i pomoćna jedra. Križnjak (brod s križnim jedrima) ima od uzdužnih jedara: preÄke, letna jedra i jedno soÅ¡no jedro na krmenom jarbolu.
Križna jedra nazivaju se prema križu, pod kojim su razapeta. Jedro razapeto ispod križa, koji je objeÅ¡en na glavi jarbola (deblenog križa), zove se debleno jedro ili debljaÄa. Iznad njega je razapeto koÅ¡no jedro (koÅ¡njaÄa), koje je obiÄno podijeljeno na donju i gornju koÅ¡njaÄu. Iznad koÅ¡nih jedara razapeto je sljemeno jedro, koje se isto tako dijeli na gornju i donju sljemenjaÄu. Iznad sljemenjaÄe razapinje se vrhovnjaÄa, a iznad nje nadvrhovnjaÄa (sl. 1).
Da bi se mogla razlikovati jedra iste visine na razliÄitim jarbolima, uz naziv jedra dodaje se i oznaka jarbola. Na pr. koÅ¡njaÄa na pramÄanom jarbolu zove se pramÄana koÅ¡njaÄa, a zatim na ostalim jarbolima prema krmi: prednja koÅ¡njaÄa, glavna koÅ¡njaÄa, stražnja koÅ¡njaÄa i krmena koÅ¡njaÄa.
…
IZRADBA JEDARA
Jedra se izraÄ‘uju od jedrenine, koja se tka od kudjelje, lana ili od pamuka. PamuÄna jedrenina je za jednu trećinu slabija od ostalih, ali je lagana pa se upotrebljava za izradbu malih i laganih jedara. U novije se doba za velike jedrenjaÄe upotrebljavaju samo lanena jedra.
Jedrenina se prodaje u omotima (peÄama) od 70—80 m dužine i to u krojkama Å¡irine 33—61 cm. Svaka je krojka tkana od potke, koje teku u popreÄnom smjeru, i osnove, koje se uvijaju oko osnove u uzdužnom smjeru. Zbog toga se svaka krojka pod opterećenjem u uzdužnom smjeru rasteže za 3—4% dužine; to treba imati na umu, kad se kroji jedro.
Lanena je jedrenina mnogo mekÅ¡a od kudjeljne; mekoća i savitljivost velika je prednost, osobito kad se jedro smoÄi. Mokra kudjeljna jedra obiÄno su toliko kruta, da su za rad veoma nepogodna. Jedra se troÅ¡e najbrže na onim mjestima, gdje kod leprÅ¡anja udaraju u jarbole, koÅ¡eve, koÅ¡iće i ondje, gdje se po njima povlaÄe razna užeta. Pritom se deru uvijek niti osnove, a potka, koja je utkana i s obje strane pokrivena osnovom, dobro je zaÅ¡tićena.
Po Äitavoj dužini jedrenine, s obje strane krojki, izraÄ‘ena je 2—3 cm Å¡iroka živica, kojoj je unutraÅ¡nji rub oznaÄen jednom utkanom crvenom ili modrom niti, Å¡to služi jedraru kao vodilica pri Å¡ivanju. Jedra se Å¡iju jedrencem, koji se uvijek dvostruko provuÄe kroz iglu. Pri Å¡ivanju jedrenac se maže voskom pomijeÅ¡anim s terpentinskim uljem, ili se umaÄe u katran, u kome ima malo ulja. PamuÄna se jedra Å¡iju samo pamuÄnim koncem, koji se maže voskom.
Pojedine se krojke meÄ‘usobno spajaju sa dva do tri Å¡ava: dva kosa Å¡ava Å¡iju se po obojenim rubovima živica, a kad se radi sa tri Å¡ava, trećim se ravnim Å¡avom Å¡ije u sredini. Kako se pojedine živice meÄ‘usobno prekrivaju, to se pri izradbi jedra gubi 3 cm Å¡irine, pa korisna Å¡irina krojke ostaje samo 58 cm. NaÄin Å¡ivanja desnog ruba križnog jedra s porubom i pojaÄanjem prikazuje sl. 3.
Jedra se uvijek obrubljuju porubnicima. Porubnici su katranjeni konopi od tri struka, dosta mekano uvijeni, da se ne bi previÅ¡e rastezali. Prije uÅ¡ivanja, porubnici se moraju dobro istegnuti s pomoću kolotumika. Na modernim velikim jedrenjacima poÄeli su se na debljaÄama i koÅ¡njaÄama upotrebljavati porubnici od veoma mekih ÄeliÄnih Äela. Porubnici od konopa Å¡iju se uz porub okatranjenim Å¡pagom; pritom se igla provlaÄi kroz pojedine strukove konopa. Ako se za porubnik upotrebilo Äelo, mora se najprije oviti ovojnicom, pa tek onda priÅ¡iti, opÅ¡ivanjem oko Äela.
Pri krojenju jedara mora se dobro paziti na toÄnost mjera; prije nego se poÄnu rezati krojke, mora se Äitavo jedro najtoÄnije nacrtati u Å¡to većem mjerilu; to nije teÅ¡ko, ako se krojke moraju rezati toÄno poprijeko, jer se može držati jedne osnovke, ali ako se krojka mora rezati koso, potrebno je najprije nacrtati popreÄnicu, odmjeriti na jednoj strani dužinu i olovkom po platnu nacrtati dijagonalu, po kojoj će se rezati platno.
Pri crtanju jedara mora se raditi veoma pažljivo. Svaka se stranica mora crtati ravnalom, a sredine pojedinih stranica odrediti Å¡estilom. Iako za svako jedro postoji nacrt, ipak je dobro dimenzije provjeriti mjerenjem križeva, soÅ¡njaka i jarbola na brodu, da se ne pojave pogreÅ¡ke. Ako se moraju krojiti jedra bez nacrta, dobro je od porubnog konopa izraditi privremeni porubnik bez jedra, namjestiti ga na odreÄ‘enom mjestu i na taj naÄin provjeriti mjere za daljnji rad s platnom.
Jedra se nikad ne izraÄ‘uju kao ravne plohe, jer bi slabo »lovila« vjetar. Kad puÅ¡e vjetar, jedra moraju imati umjereni »trbuh«, koji pojaÄava djelovanje. Da bi se postigao takav trbuh, moraju krajevi biti uvijek malo izboÄeni, ali izboÄenost mora biti toÄno odmjerena, inaÄe rubovi prerano leprÅ¡aju. U svakom sluÄaju treba imati na umu, kojoj svrsi služi jedro: da li za olakÅ¡anje prihvaćanja ili otpadanja, da li za jedrenje uzvjetar ili s krmenim vjetrom; prema tome treba odrediti i oblik jedra.
Križno jedro Å¡ije se od vertikalnih krojki i ono je simetriÄno lijevo i desno od jarbola. Rubovi jedra su porubljeni, a na taj dvostruki porub priÅ¡iven je mekani porabnik. Gornjim porabom jedro je razapeto na križu, donji je porub slobodan i zove se uzdeni porub. Vanjski su porubi desni i lijevi. Desni je okrenut prema desnom boku broda, kad je jedro razapeto. Porubljeni kutovi jedra zovu se rogljevi. U njima su obiÄno upletena oka, vijenci, omÄe ili prsteni. Donji se rogljevi zovu uzdeni rogljevi. Na onim mjestima, gdje se jedro naslanja na koÅ¡ ili na drage oÅ¡tre dijelove snasti, priÅ¡ivaju se pojaÄanja, t. zv. pregaÄe, koje se izraÄ‘uju s krmene strane donje koÅ¡njaÄe i donje sljemenjaÄe, gdje jedro kod leprÅ¡anja udara u koÅ¡ i koÅ¡ić. Osim pregaÄa, priÅ¡ivaju se i vodoravna pojaÄanja na mjestima, gdje se nalaze kratice, pa i vertikalna pojaÄanja, da jedro bude Å¡to Ävršće. Na desnom i lijevom porabniku upleteno je nekoliko vijenaca, oka i oÅ¡vica za krÈtke, burine i kratne natege.
Križna se jedra vežu za priveznik na križu pomoću vezica. Priveznik je Äelo ili ÄeliÄna Å¡ipka, koja teÄe duž križa. Kad su ubrana i smotana, križna se jedra vežu uz priveznik posebnim podvezama. Na jahtama se smotana jedra obuku i u navlake od bijelog lanenog platna.
Za izradbu križnog jedra treba poznavati: dužinu gornjeg poruba, razmak uzdenih rogljeva, visinu jedra i zaobljenost uzdenog poruba. Ti se podaci dobivaju iz nacrta. Ako nema nacrta, dimenzije se mogu izmjeriti na križu. Zaobljenost, t. zv. preluk uzdenog poruba, u odnosu na visinu jedra, obiÄno iznosi: na debljaÄama 6,5%, na donjim koÅ¡njaÄama 10%, na gornjim koÅ¡njaÄama 5%, na donjim sljemenjaÄama 12%, na gornjim sljemenjaÄama 6%, a na vrhovnjaÄama i nadvrhovnjaÄama 5%. Ako se ova jedra uporede sa starijim nacrtima, opazit će se, da je u novije doba zaobljenost križnih jedara mnogo manja. Na starijem kroju debljaÄe srednja je polovica uzdenog poruba bila gotovo ravna, dok su desna i lijeva Äetvrtina dužine bile paraboliÄno zaobljene.
Broj potrebnih krojki za izradbu nekog jedra izraÄuna se tako, da se dužina poruba, koji sijeÄe krojke okomito, podijeli korisnom Å¡irinom krojke. Sve podrobnosti prije krojenja najbolje je odrediti grafiÄki na nacrtima (sl. 4). Nacrte treba izraÄ‘ivati vrlo pažljivo i u Å¡to većem mjerilu, pa tek kad su gotovi i provjereni, može se pristupiti mjerenju i rezanju platna.
…
OPREMA JEDARA
Jedra se opremaju raznom opremom za razapinjanje, opružanje, jedrenje, ubiranje, kraćenje, motanje, privezivanje i oblaÄenje.
Rogljevi su ojaÄani kutovi jedra; mogu biti opremljeni na razne naÄine. Podvezani rogalj (sl. 5, A) izraÄ‘en je podvezivanjem porabnika u obliku udvojka. U udvojak je umetnuta okrugla omÄa; na nju se zaskobljuju koloturi oglava i uzde križnog jedra. Oko podvezanog dijela porabnika obavijen je vijenac trećeg kolotura za glavnu ubralju. Rogalj s unutraÅ¡njom omÄom (sl. 5, B) ima omÄu u jedru s unutraÅ¡nje strane porabnika. Na nju je zaskobljena oveća skoba, koja nosi koloture za oglav, za uzdu i za glavnu ubralju. Rogalj s vanjskom omÄom (sl. 6) nosi omÄu na Ävrstom pritegu izvan porabnika. Za omÄu je s donje strane priÄvršćena uzda, a s gornje strane kolotur glavne ubralje. NajviÅ¡e se upotrebljava na križnim jedrima. Prstenasti rogalj (sl. 7, A) ima velik ÄeliÄni prsten provuÄen kroz dvije omÄe na krajevima porabnika. Trooki rogalj (sl. 7, B) nosi željezni okov sa tri oka. Kroz gornja dva provlaÄe se omÄe porabnika, na donjem oku priÄvršćena je uzda, a na sredini trookog okova privezuje se kolotur glavne ubralje.
Ubralje su užeta, koja služe za ubiranje (skupljanje) jedara radi motanja i vezanja. Križna jedra imaju tri skupine ubralja: glavne, trbuÅ¡ne i vanjske. Glavne ubralje nalaze se s krmene strane križnih jedara, ubiru uzdene rogljeve jedra i dižu ih do križa. Oba uzdena roglja imaju po jednu glavnu ubralju, koja je obiÄno jolaÄa. Na starijim jedrenjacima nepomiÄni je kolotur priÄvršćen na donjem oÄnjaku krajnjeg križnog okova, poteg zatim teÄe duž križa, prolazi kroz jedan kolotur kod sredine križa i spuÅ¡ta se niz jarbol do palube. PomiÄni je kolotur priÄvršćen na uzdenom roglju jedra. Glavne ubralje dižu uzdene rogljeve do križa, zatežu ih i drže donji (uzdeni) porub dobro opražen uz križ, dok se jedro ne smota i veže. Na modernim velikim jedrenjacima glavne ubralje imaju gornji nepomiÄni kolotur bliže sredini križa, tako da se rogljevi pri ubiranju preslože koso prema sredini. Jedra razapeta na pomiÄnim križevima obiÄno nemaju ubralja.
TrbuÅ¡ne ubralje služe za ubiranje sredine (trbuha) jedra. Ima ih sa svake strane po 2—3, a i raÄ‘ene su kao jolci. Poteg teÄe od uzdenog poraba, ispred jedra, preko kolotura na koÅ¡u, pa zatim niz jarbol do palube. Katkad su ubralje priÄvršćene iza uzdenog poruba s druge strane jedra, potpasuju trbuh i tako bolje ubiru Äitavo jedro. TrbuÅ¡ne ubralje dižu sredinu jedra i drže je uz križ, sve dok se jedro ne smota i veže (sl. 9).
Vanjske ubralje služe za ubiranje desnog i lijevog poruba prema sredini križa. ObiÄno je sa svake strane jedra po jedna ubralja, a izraÄ‘ene su kao jolci. Poteg teÄe od poruba ispred jedra, kroz kolotur na koÅ¡u i spuÅ¡ta se niz jarbol do palube. Donje koÅ¡no jedro nema vanjskih ubralja, a na modernim jedrenjacima Äesto nema nikakvih. Ako gornje koÅ¡no jedro ima stalne uzde, nema glavnih ubralja; ako je to jedro maleno, nema ni trbuÅ¡nih. Kad se jedro želi ubrati, mora se spustiti popuÅ¡tanjem podizaÄa i potezanjem poteznica. Na modernim jedrenjacima to jedro ima obiÄno samo uzde i sa svake strane po jednu trbuÅ¡nu ubralju.
…
Burine su zastarjeli dio opreme za opružanje jedara. To su konopi, koji treba da nategnu i bolje opruže jedro prema vjetru, da mu prednji porub bude oÅ¡trije razapet i da ne leprÅ¡a. Danas se veoma rijetko upotrebljavaju. Burine prvenjaÄe bile su priÄvršćene osobitom rasponicom za jedro, tekle su prema pramcu i prolazile su kroz kolotur, koji je bio priÄvršćen na pramnici ili na kosniku te su svrÅ¡avale na palubi. Burine prednje ili glavne debljaÄe tekle su preko kolotura na deblenom letu, pa su se odatle spuÅ¡tale do obodnice na palubi.
…
Uzde služe za zatezanje jedra. Mogu biti jednostavne, jolaÄe ili kolabre. U prvom sluÄaju uzda vodi od uzdenog roglja izravno na kljunu. U drugom sluÄaju mrtvi kraj teklaca priÄvršćen je na ogradi, razmi, povrÅ¡nici ili palubi, teÄe kroz kolotur na roglju jedra, pa se zatim vraća na palubu, gdje se nametne na kljunu. Svako križno jedro ima po dvije uzde, na oba donja roglja, dok soÅ¡na i ostala jedra imaju samo jednu uzdu na t. zv. uzdenom roglju. Uzde deblenog jedra vode kao jolaÄe ili kolabrice od obodnice ili palube do odgovarajućeg roglja. Na velikim modernim jedrenjacima upotrebljavaju se za zatezanje uzda deblenih križnih jedara posebna zatezna motovila. Ona su namjeÅ¡tena na obodnici broda i poslužuju se jednom polugom. Kad je jedro tim motovilom nategnuto, uzda se zapori, skine s motovila i nametne na uzdenu kljunu. Uzde donje koÅ¡njaÄe su od veoma jakog ÄeliÄnog Äela ili lanca, i vode od rogljeva jedra do krajeva deblenog križa, prolaze kroz kolute na tom križu, teku provodnim kolutima pod križem, ulaze u plosnat dvoraki kolotur u sredini križa i spuÅ¡taju se pokraj jarbola do prolaza kroz zatežnjak i nametnu se na klinaricu palube. Uzde gornje koÅ¡njaÄe su na svim jedrenjacima u staro doba bile obiÄne željezne Å¡ipke Ävrsto priÄvršćene na krajevima donjeg koÅ¡nog križa. Na modernim jedrenjacima to su ÄeliÄna Äela, koja prolaze kroz kolute krajeva donjeg koÅ¡nog križa, teku dvorakim koloturom u sredini tog križa, pa zatim niz jarbol u zatežnjak na palubi. Uzde sljemenjaÄa, vrhovnjaÄa i nadvrhovnjaÄa su Äela i teku kao uzde donje koÅ¡njaÄe.
…
Oglavi služe za pridržavanje donjeg prednjeg roglja jedra, t. zv. oglavnog roglja prema naprijed, dakle protivno od uzde. Od križnih jedara samo deblena, dakle najniža jedra, imaju oglave, koji su izraÄ‘eni sasvim sliÄno uzdama, samo Å¡to oni drže jedro viÅ¡e prema pramcu. Oglavi velikog deblenog jedra priÄvršćuju se izravno za zatežnjak na ogradi ili obodnici, dok se oglavi prvenjaÄe priÄvršćuju na oglavnjaku. Oglav soÅ¡njaÄe je zapravo povezica, kojom je oglavni rogalj soÅ¡nog jedra vezan za jarbol neÅ¡to iznad palube. Oglav vrÅ¡ke je obiÄno konop priÄvršćen kao udvojak za oglavni rogalj, tako da njegova dva kraja tvore zapravo dva oglava. Jedan se prebaci na jednu, a drugi na drugu stranu soÅ¡njaÄe. Pri jedrenju je nategnut uvijek oglav u zavjetrini, dok je onaj u privjetrini popuÅ¡ten i prelazi slobodno preko vanjskog podizaÄa soÅ¡njaka. Oglavi preÄki su povezice, kojima su oglavni rogljevi preÄaka vezani za vijenac, uÅ¡kicu ili oÄnjak na kosniku. Oglavi preÄke i preÄkice su povezice vrÅ¡nog i vratnog okova prikosnika. Oglav preÄnjaÄe obiÄno je priÄvršćen na gornjoj uÅ¡ki glavine, a oglav letnjaÄe za krajnju omÄu pramÄanog deblenog ili unutraÅ¡njeg koÅ¡nog leta, i to iznad stezalica, kojima je leto priÄvršćeno za statvu ili prednji obodni lim broda. Oglav oglavnog jedra je priteg, koji drži Äitavo jedro u svom pravom položaju, pa se po njemu jedro tako i zove. Oglav je jak konop, kojim je oglavni rogalj, a s njim i Äitavo jedro, prednjim krajem pritegnuto prema palubi, a osim toga i prema jarbolu, oko kojeg se Äesto joÅ¡ omota i pritegne. Oglav latinskog jedra nalazi se na prednjem kraju lantine te se njime pritegne oglavni rogalj prema palubi tako, da Äitavo jedro doÄ‘e u pravi položaj.
IzvlakaÄi služe za izvlaÄenje, t. j. za razapinjanje jedara. IzvlakaÄ soÅ¡njaÄe upotrebljava se onda, kad je to jedro priÄvršćeno na soÅ¡njak s pomoću klizaÄa i klizne traÄnice. IzvlakaÄ je Äelo, koje je priÄvršćeno za gornji vanjski rogalj soÅ¡njaÄe, teÄe preko koluta na kraju soÅ¡njaka, preko kolotura kod hajmice soÅ¡njaka, pa se zatim spuÅ¡ta niz jarbol na palubu. Na starijim jedrenjacima izvlakaÄ je vodio od koluta pri vrhu soÅ¡njaka na kolotur u sredini glave debla jarbola, pa se tek odatle spuÅ¡tao prema palubi. IzvlakaÄ preÄke upotrebljava se na malim jedrenjaÄama i služi za izvlaÄenje obruÄa, na kome je priÄvršćen oglav (sl. 4, str. 635). IzvlakaÄ uzdenog roglja Å¡turnjaÄe je istovetan s uzdom Å¡turnjaÄe, a naziva se ovim drugim imenom samo zato, da se uzda Å¡turnjaÄe ne zamijeni s uzdom njezina deblenjaka.
UvlakaÄi služe za uvlaÄenje i spuÅ¡tanje jedara. UvlakaÄ soÅ¡njaÄe vodi od gornjeg vanjskog roglja jedra do kolotura pokraj hajmice, pa odatle niz jarbol do palube. UvlakaÄi preÄki su priÄvršćeni za podizne rogljeve preÄki, provuÄeni su kroz nekoliko letnih prstena, teku niz leto do kolotura pri kraju leta, ili na kosniku, a odatle niz kosnik do palube. UvlakaÄi letnih jedara priÄvršćeni su na podiznim rogljevima letnih jedara, prolaze kroz nekoliko letnih prstena, teku niz leto do kolotura pri kraju leta, na jarbolu ili na priponama, a onda odatle do palube. UvlakaÄ vrÅ¡ke vodi obiÄno od podiznog roglja izravno na palubu. Katkad se glavna ubralja vrÅ¡ke naziva uvlakaÄ uzdenog roglja. Ona vodi od uzdenog roglja najprije neÅ¡to nagore, prolazi preko jednog kolotura na vrÅ¡nim priponama, pa se zatim spuÅ¡ta niz pripone do palube. Modemi jedrenjaci imaju uvlakaÄ i ubralju podiznog roglja spojene u jedno. Takav uvlakaÄ vrÅ¡ke teÄe od podnožja koÅ¡a, prolazi kroz kolotur na uzdenom roglju vrÅ¡ke, penje se do kolotura na podiznom roglju, pa se odatle spuÅ¡ta niz jarbol do palube.
RAZAPINJANJE I UBIRANJE JEDARA
…
Križna jedra su razapeta gornjim porubom na križevima i vezana vezicama za priveznike. Oba gornja roglja pritegnuta su prema krajevima križa, tako da gornji porub bude dobro rastegnut. DebljaÄa ima na oba donja roglja po jedan oglav i jednu uzdu. To su obiÄno jake kolabre, kojima je pomiÄni kolotur na roglju jedra, a nepomiÄni kolotur je zaskobljen uz obodnicu na palubi. Oglav prvenjaÄe ponekad se zaskobljuje na oglavnjaku (osobita oblica na obodnici za uÄvršćenje oglava). Oglavi pritežu jedro prema pramcu, a uzde prema krmi. Pri jedrenju je nategnut oglav u privjetrini i uzda u zavjetrini, a popuÅ¡teni su oglav u zavjetrini i uzda u privjetrini. Prema tome, na kojoj je strani nategnut oglav, kaže se, da jedrenjak jedri desnim ili lijevim oglavima.
Kad se jedri oÅ¡tro uzvjetar, moraju se nategnuti i burine (ako ih ima). One idu od vanjskog (prednjeg) ruba jedra do pramca ili kosnika, gdje je priÄvršćen nepomiÄni kolotur, a teklac teÄe niz kosnik do pramÄane klinarice. Burine su u zavjetrini uvijek popuÅ¡tene.
Kad se želi ubrati jedro, povuku se sve glavne i trbuÅ¡ne ubralje do kraja, a zatim se mornari popnu u koÅ¡, razmaknu se desno i lijevo na križeve, te ubiru, slažu i motaju jedra tako, da im vanjska povrÅ¡ina ostane sasvim glatka. KonaÄno se jedra oviju i Ävrsto vežu. Katkad, osobito u luci za sveÄanih zgoda, jedra se obuku u omotaÄe od finijeg bijelog platna. Pri vezivanju jedra treba dobro paziti, da budu dobro složena i Ävrsto vezana, jer ako se u oluji sama odrijeÅ¡e i napnu, mogu stvoriti veoma opasne balone, koje je veoma teÅ¡ko svladati i ponovo vezati.
Prije razapinjanja jedra se najprije odriješe i odmotaju, zatim se istodobno ispuste iz ruku, da padnu i vise ubrana na ubraljama, a tek na zapovijed: »Razapni!« ispuštaju se ubralje i jedro se pomoću uzda razapinje.
Na modernim jedrenjacima uzde svih križnih jedara, osim debljaÄa, idu od vrha onog križa, koji je ispod jedra, prema sredini križa do dvostrukog kolotura ispod hajmice i konaÄno na palubu. Pri razapinjanju jedara na pomiÄnim križevima jedra se odrijeÅ¡e i ispuste, pa se onda dizanjem križa razapnu i s pomoću uzde opruže. Pri ubiranju i motanju najprije se popuste uzde, spusti se križ i zatim jedra ubiru i motaju.
…
Krmeno latinsko jedro u aspektu naviÄela koke
Rekonstrukciju krmenog latinskog jedra naviÄela koke najprihvatljivije je prikazati temeljenu na pravilu koje iznosi pl. Sagri. Naknadno razmatranje obuhvaća lepezu mogućnosti i zakljuÄaka, a metoda iskljuÄivanja na koncu navodi na moguće rjeÅ¡enje, Å¡to je opet rezultat subjektivne prosudbe. Slijedi citat iz djela Kartoznanac Nikole Sagrija, dubrovaÄkog pomorca u kojemu pl. Sagri detaljno opisuje izradu krmenog latinskog jedra i povezuje ga sa samom konstrukcijom krmenog kasara:
urednici / editori,
Irena, Radić, Rossi;
Damir, Salopek;
recenzenti / referee,
Mithad, KozliÄić;
Vinko, KovaÄić;
Kartoznanac Nikole Sagrija, dubrovaÄkog pomorca, Zadar, 2020.,
str. 350. do 355.
Kako se kroji jedro mezane
X. poglavlje
Jedro mezane može se krojiti na viÅ¡e naÄina, [27v] ali ja ću predoÄiti samo tri. Najprije ću prikazati najlakÅ¡i naÄin, zatim drugi koji je malo teži i na kraju treći kojim se izraÄ‘uju jedra najljepÅ¡a na pogled i najprikladnija za služenje svojoj svrsi, koji je i najzgodniji za krojenje, ali ga je najteže razumjeti. Å to se tiÄe prvoga naÄina, želim reći kako je prva stvar koju se mora uÄiniti izmjeriti duljinu kasara, to jest od vrha kata do kraja kasara, i to po liniji kutnika, odnosno po vodoravnoj crti. Zatim se prema toj dužini mora izraÄunati koliko u nju ulazi krojki kanvasa od kojeg se mora izraditi ovo jedro, mjereći Å¡irinu kanvasa i raÄunajući spomenutu duljinu kasara, uzimajući u ovom sluÄaju njihovu polovicu (Tj. mjereći kanvas do pola duljine kasara.). Zatim ćete izmjeriti najveću visinu jedra, to jest po ventamu, a to će biti krajnja krmena krojka toga jedra. Za to ćete napraviti jednu pravokutnu plahtu s toliko krojki koliko [36r] (Na nekoliko mjesta u rukopisu tekst ne slijedi kontinuitet izlaganja, već su stranice ispremijeÅ¡ane iako njihova numeracija teÄe pravilno. Kako bi se olakÅ¡alo razumijevanje sadržaja, one su u prijevodu rasporeÄ‘ene prema kontinuitetu izlaganja, a ne prema broju stranica, Å¡to je navedeno i u Napomeni prevoditelja uz transkripciju (str. 256).) će biti dovoljno za ispuniti pola duljine kasara. I sve ćete rezati pravocrtno, onako kako se pruža nit tkanja kanvasa (Tj. po potki.). Kad to napravite, naći ćete jednu toÄku toÄno na sredini plahte, kako po duljini tako i po Å¡irini, a ona će se lako naći kad se ova plahta po duljini i po Å¡irini preklopi. Preko te ćete toÄke povući ravnu crtu onako kako se pruža nit tkanja. Zatim ćete podijeliti polovicu te crte na Äetiri jednaka dijela i na razdaljini koja odgovara rasponu jednog od ta Äetiri dijela postavit ćete drugu toÄku na jednoj strani te plahte, upravo na tolikom odstojanju od spomenute crte koju smo potegnuli preko one toÄke u sredini plahte, tako da [36v] ta druga toÄka bude udaljena od spomenute prve crte toliko koliko iznosi Äetvrtina od pola dužine one prve crte. Zatim ćete povući drugu crtu ukoso, koja prolazi od spomenute druge toÄke preko prve i doÄ‘e na drugu stranu plahte u treću toÄku na tolikoj odaljenosti ispod drugog vrha prve crte koliko smo daleko postavili drugu toÄku iznad spomenute prve crte. Kad to napravite, razrezat ćete plahtu po spomenutoj drugoj crti koju smo povukli ukoso, a nju ćemo nazvati glavnom crtom. Ostat će
Vam dvije gotovo kvadratne (Iz crteža na margini vidi se kako nije rijeÄ o pravilnom kvadratu nego o Äetverokutu s jednom kosom stranicom.) plahte, kao Å¡to se vidi ovdje izvana na primjeru prvog cjelovitog pravokutnika, odnosno plahte, oznaÄenog slovima „a, b, c, d“ i na druga dva odvojena, na jednom oznaÄenom „a, b“ i na drugom oznaÄenom „c, d“. Kad to napravite, uzet ćete ovu donju plahtu oznaÄenu „c, d“ i postavit ćete je iznad one druge oznaÄene [37r] „a, b“, tako da se spoje svojim stranicama „a, b“ i „c, d“ na ravnim crtama tkanja kanvasa i ostanu Vam, kako se vidi ovdje izvana na dva crteža, spojeni „c“ s „a“ i „b“ s „d“, kao Å¡to je prikazano kako biste bolje razumjeli. Nakon Å¡to te dvije plahte budu spojene i ponovno oblikuju jednu plahtu saÅ¡ivenu po sredini, potrebno je oznaÄiti toÄku na jednoj od njenih dužih strana (Iz crteža na margini i pripadajućeg teksta vidljivo je kako se ta toÄka nalazi na sredini strane.) i povući od nje crtu koja sijeÄe spomenuto tkanje i prolazi ravno u onaj kut koji će biti oÅ¡triji, odnosno u Å¡iljatiji kantun druge suprotne strane, a nju ćemo nazvati drugom glavnom crtom.
Kad je povuÄete, po njoj ćete rezati spomenutu plahtu poÄinjući od kuta, odnosno kantuna, i kad se već, doÅ¡avÅ¡i do strane, [37v] približite na udaljenost od pola palca, nećete viÅ¡e rezati kako se dijelovi ne bi potpuno odvojili. Kad to uÄinite, okrenut ćete taj maleni odrezani trokut, to jest plahtu, s vrhom prema dolje poput onih krojki jedra gabije (Vidi str. 24r–24v.), kako bi se polovica one strane na kojoj smo oznaÄili toÄku u sredini spojila s drugom svojom polovicom. I kad bude spojena i saÅ¡ivena, mezana će biti dovrÅ¡ena kao Å¡to je prikazano ovdje izvana na zadnjem crtežu. Krojeći ova jedra na taj naÄin, ne gubi se niti jedan palac kanvasa, ali kako je onaj popreÄni Å¡av tako velik, to mi se baÅ¡ ne dopada jer nije dobro kad su prijeklopi (Kod trokutastih su se jedara rubovi krojki, koji su priÅ¡ivani jedan na drugi tekli usporedno, blizu gornjeg poruba (koji se veže na lantinu), a katkada i donjeg, preklapali jedan preko drugoga prema odreÄ‘enim mjerama, pa je jedro dobivalo „baÄvasti“ oblik. Usp. Bellabarba, Guerreri 2002: 20.) svi na jednome mjestu, kao ni sljubnice platica u istome voju (ÄŒeoni sastavci platica brodske oplate u jednom nizu tj. voju.) kod gradnje broda, a ni sastavci kamenja kod gradnje kuća ili utvrda. (Sagriju se ne sviÄ‘a Å¡to se prijeklopi, ako su napravljeni i na gornjem i na donjem dijelu tkanine, nakon opisanog krojenja nalaze samo na donjem dijelu jedra. Po njegovom miÅ¡ljenju njihov bi raspored trebao sliÄiti nizu Äeonih sastavaka platica ili sastavcima kamenja ugraÄ‘enoga u kuću ili utvrdu, koji ne dolaze jedan ispod drugoga, već su u svakom sljedećem redu pomaknuti prema sredini donje platice ili kamena.) [38r] Kako bi se dobrim dijelom izbjegao taj nedostatak, pokazat ću Vam drugi, ljepÅ¡i i lakÅ¡i naÄin. Dakle, kao prvo treba uzeti duljinu kasara, prema kojoj ćete napraviti toliko tako dugaÄkih krojki da svojom Å¡irinom dosegnu upravo do pola ove duljine. Tako ćete napraviti Äetverokutnu plahtu koju ćemo nazvati savrÅ¡enim pravokutnikom, kao Å¡to je prikazano ovdje izvana. Kad napravite taj pravokutnik, naÄinit ćete od njega kolut spajajući jedan kraj s drugim i priÅ¡ivajući ih Ävrsto s prijeklopom. Taj Å¡av neka vam posluži za ravnu crtu na kojoj ćete oznaÄiti jednu toÄku, a preko nje ćete povući drugu crtu ukoso, koju zovemo glavnom crtom, oznaÄavajući najprije drugu i treću toÄku, kao Å¡to je gore reÄeno. (Vidi str. 36r–36v.) Preko te tri toÄke prolazi glavna crta po kojoj ćete rezati plahtu. Ona će zatim, kad se raznokutnik (Iz crteža na margini vidi se kako je rijeÄ o romboidu.) raÅ¡iri, izgledati [38v] kao Å¡to se vidi ovdje izvana na crtežu. Ovu ćemo plahtu nazvati raznokutnom jer ima dva oÅ¡tra i dva tupa kuta i time smo već podijelili prijeklop na dva jednaka dijela od kojih jedan ostaje ispod, a drugi iznad. Kad to napravite, naći ćete toÄnu polovicu jedne od ovih strana i na njoj ćete oznaÄiti jednu toÄku. Od te ćete toÄke povući drugu popreÄnu, odnosno glavnu crtu, prema jednom od onih kutova, to jest kantuna, koji stoje nasuprot, to jest prema oÅ¡trom kutu, odnosno onom kantunu koji je Å¡iljatiji. Po toj ćete crti rezati tu raznokutnu plahtu, zapoÄinjući rezanje od oÅ¡trog kuta prema toÄki koju smo stavili na polovicu strane. Na toj ćete toÄki uÄiniti da se na jednome dijelu malo
drži s drugim pa ćete, okrećući naopako taj trokut koji budete rezali, [39r] dobiti već skrojeno jedro. A kad se obje strane saÅ¡iju, jedro će biti gotovo, kao Å¡to se vidi ovdje izvana na tri crteža oznaÄeno s „p“ – Å¡to će reći da „p“ oznaÄava prijeklop. Podijelili smo ga tako na tri dijela, jer smo iznova njegovu gornju polovicu razrezali na druga dva jednaka dijela, tako da ostanu dva dolje i jedan gore na vrhu pa se oni gotovo i ne vide. No, ako bi se ipak htjelo potpuno ukloniti ove tako velike prijeklope, pokazat ću Vam treći naÄin koji [28r] uklanja taj nedostatak. Potrebno je izraditi jednu plahtu od toliko krojki koliko će biti dovoljno za ispuniti pola duljine kasara i koje će biti dugaÄke kao i one prve, ali ih ne treba rezati pravocrtno u smjeru pružanja niti tkanja kanvasa, već naprotiv, koso od Äetvrtine pana ("Pano" (tal. panno = tkanina) kod Sagrija oznaÄava i Å¡irinu kanvasa. Vidi 40r–40v.), to jest od Äetvrtine Å¡irine kanvasa, kako od jednog tako i od drugog vrha, povlaÄeći najprije dvije usporedne crte, razmaknute meÄ‘usobno toliko koliko iznosi Å¡irina kanvasa. Zatim ćete preko njih povući treću popreÄnu crtu koja odozdo spaja te dvije u dva prava kuta, to jest na njihovim krajevima po kutniku, to jest na vodoravnoj crti. Zatim ćete na jednoj od te dvije crte postaviti toÄku udaljenu od one popreÄne crte toliko koliko iznosi Äetvrtina pana. Od te ćete toÄke zatim povući glavnu crtu po kojoj će se rezati krojke kao Å¡to je prikazano ovdje izvana na crtežu na prvoj krojki oznaÄenoj „a, b, c, d“ i zatim na drugim Äetirima [28v] spojenima skupa i oznaÄenima brojevima 1, 2, 3, 4.
Kad odrežete toliko krojki koliko je dovoljno da svojom Å¡irinom ispune pola duljine kasara i kad ih zatim saÅ¡ijete zajedno i uÄinite od njih jednu plahtu, potrebno je naći dovoljno ravno mjesto na kojemu ćete je raÅ¡iriti. Na jednoj strani njene visine, toÄno u sredini, oznaÄite toÄku od koje ćete povući crtu prema jednom od onih kutova, odnosno kantuna, s druge strane, to jest prema oÅ¡trom kutu, odnosno užem vrhu. Po toj ćete crti poÄeti rezati od spomenutog oÅ¡trog kuta, odnosno kantuna, pravocrtno prema onoj toÄki koju smo postavili nasuprot na sredini ove strane, ali rezanje nećete posve zavrÅ¡iti, nego ćete ostaviti malo cijeloga na kraju. Tako ćemo odrezati jedan trokut koji ćete okrenuti vrhom prema dolje, poput [29r] onih krojki jedra gabije (Vidi str. 24r–24v.), kako smo i pokazali na prvom crtežu, i spojit ćete ga s onim Äetvrtastim dijelom, odnosno velikom plahtom, kao Å¡to se vidi na primjeru crteža ovdje na margini.
Cijelim postupkom izvedenim na taj drugi naÄin jedro se mezane može dobro urediti da bude svrsishodno. Ipak, kako na brodu rijetko imamo tako prostrano i ravno mjesto na kojemu možemo obaviti ovo krojenje, Äini mi se potrebnim objasniti Vam i treće pravilo koje smo nazvali krojenje jedara murilom (U poglavljima koja slijede govori se o specifiÄnom naÄinu krojenja trokutastog jedra (mezane, latinskog jedra). Lantina takvog jedra pložena je koso u odnosu na jarbol, relativno je dugaÄka (ovisno o veliÄini jedra), a kako visi na jednom hvatiÅ¡tu („gdje se veže manat“) njeni krajevi „padaju “ i ona oblikuje odreÄ‘eni luk. Kako bi jedro „stajalo dobro“ mora biti rezano tako da gornji porub („lantenal“) kojim se veže za lantinu prati taj luk. To se postiže time da se krojke koje padajući vertikalno dotiÄući lantenal pod oÅ¡trim kutom režu tako da se taj kut sve viÅ¡e smanjuje kako se prilazi vrhu lantenala. PolaziÅ¡na toÄka izraÄuna je broj krojki, a njega ne odreÄ‘uje samo duljina lantenala nego i Å¡irina krojki koja je bila odreÄ‘ena Å¡irinom platna („pano“) kakvo se moglo naći na tržiÅ¡tu. Prema Å¡irini krojke napravljeno je mjerilo („muril“), drvena letvica na kojoj je na istom razmaku oznaÄena polovica „toÄaka“ od potrebnog broja krojki jer su se po dvije krojke rezale pod istim kutom (v. 33r). Crta Å¡irine krojke i muril postavljen uz njen rub donjim krajem na spomenutu crtu tvore pravi kut istokraÄnog trokuta Äija je hipotenuza rez od 45°. „Uvećavajući i smanjujući po primjerenim toÄkama“, dakle dodajući toÄke na dužinu murila ili ih oduzimajući od nje mijenja se dužina hipotenuze a time i kut rezanja. Sukladno broju krojki, za traženu veliÄinu i oblik jedra vrijednost „toÄke“ za svako je jedro drugaÄija. Kod odreÄ‘ene veliÄine jedra u primjerenom razmjeru mogu se rezati i krajevi krojki uz donji porub (gratil). Usp. Bellabarba, Guerreri, 2002: 20.). Zbog toga ćete prema ovom drugom modelu, odnosno uzorku, potegnuti drugu glavnu crtu poÄinjući od kuta i u toÄki koja će biti udaljena od prve toÄke „d“ jedan pano, odnosno toliko koliko je Å¡irok kanvas, odnosno koliko iznosi razmak izmeÄ‘u ovih dviju usporednih crta, Å¡to je sve jedna te ista stvar, a ta je crta od popreÄne [29v] udaljena jedan pano i Äetvrt. Po njoj ćete rezati spomenuto jedro odozgo po lantenalu kao Å¡to se po onoj drugoj odozdo reže po gratilu, i pri svakom rezu koji budete uÄinili dobit će se dvije krojke. Dodavajući ih i spajajući zajedno, napravit ćete toliko krojki koliko će dostajati do mjesta gdje se veže manat mezane na njen pinun, odnosno lantinu, a na onome dijelu koji će nedostajati do vrha ventama trebat će odrediti na svake dvije krojke jednu toÄku, kako odozgo tako i odozdo, kako bi se iskoristila ona Äetvrtina pana koja se uklanja odozdo i dodaje odozgo, kako bi posljednja krojka ostala odozgo samo jedan pano udaljena od popreÄne crte, a odozdo ostala na spomenutoj popreÄnoj crti, odnosno pod pravim kutom na ravnoj crti, Å¡to je sve jedna te ista stvar, kao Å¡to se vidi na dva primjera prikazana u narednom tekstu.
[30r] Prvi primjer
Kako biste bolje razumjeli, mi ovdje ovu crtu odozdo nazivamo gratil, onu drugu odozgo lantenal i treću, koja spaja ove dvije [31r] i tvori trokut, to jest okomicu, nazivamo ventam, tako da ćete, kad smo izrekli jedno ili drugo od ovih naziva, znati o kojem dijelu ovoga jedra raspravljamo. U prvome od ova dva primjera pokazali smo kako izgleda spomenuto jedro mezane do onog mjesta gdje se veže manat. U ovdje navedenom primjeru dolazi pet krojki, a u onom drugom primjeru podijelili smo onu Äetvrtinu pana, koju smo odozgo uvećali za Äetiri toÄke i isto tako onu drugu Äetvrtinu, koju smo odozdo smanjili za Äetiri toÄke.
Uzmimo da ovdje nedostaje osam krojki od manta do vrha ventama, pa će se prva i druga od ovih osam krojki rezati po prvoj toÄki, odnosno crti, kako odozgo tako i odozdo, Å¡to je na crtežu oznaÄeno brojem 1; treća i Äetvrta krojka po drugoj [31v] toÄki, odnosno drugoj crti oznaÄenoj brojem 2; peta i Å¡esta krojka po onoj toÄki, odnosno crti, oznaÄenoj brojem 3; zatim sedma i osma krojka po zadnjoj crti ventama, koja je tako nazvana, odozgo i odozdo po zadnjoj krojki pože, tako da će ove dvije zadnje krojke odozdo biti rezane po ravnoj crti, a odozgo na samo jedan pano. Kako biste me bolje razumjeli, želja mi je nacrtati Vam ovdje dolje jedro mezane, prikazano sa svim njegovim sukladnim mjerama, upozoravajući Vas prije svega kako jedro napravljeno na ovaj drugi naÄin zahtijeva toliko krojki koliko će dostajati da svojom Å¡irinom ispune cijelu duljinu kasara. Od tih će se krojki oduzeti one koje se protežu od manta do vrha ventama, a da znate koliko će ih biti, izmjerit ćete trećinu [32r] duljine njihova pinuna i
[30v] Drugi primjer
izraÄunat ćete koliko će Å¡irine kanvasa ući u tu trećinu, mjereći ih odozgo prema onoj glavnoj crti po kojoj se režu, a ne samo prema njihovoj pravoj Å¡irini, jer se manat veže na trećini lantine tako da trećina pinuna ostaje izvan jarbola prema krmi, a druge dvije trećine ostaju unutar broda, to jest pružaju se od jarbola mezane prema pramcu. I Äini mi se da Vam je to dovoljno znati. Krojite to jedro ponajviÅ¡e prema iznesenom primjeru koji ovdje slijedi. JoÅ¡ ću Vam reći kako će to jedro skrojeno na Äetvrtinu (Tj. uzimajući Äetvrtinu pana kao osnovnu mjeru za rezanje gornjeg i donjeg ruba krojki.) biti dobro za gotovo svaku navu. Ali kako mnoge nave imaju dosta uzvojite kasare, a druge toliko malo da su gotovo vodoravni, kod onih nava koje su tako uzvojite, za koje [32v] odozgo dodajete jedan pano i pridodajete Äetvrtinu, a odozdo oduzimate Äetvrtinu, odozgora ćete dodati jedan pano i trećinu, a odozdo ćete opet oduzeti trećinu. Kod onih drugih nava koje su tako malo uzvojite dodat ćete odozgo jedan pano i petinu, a odozdo ćete oduzeti petinu pana. IzmeÄ‘u te petine i trećine moći ćete krojiti jedro za bilo koju navu, dodajući viÅ¡e od petine i manje od trećine, prema tome kako ćete prosuditi i vidjeti veliki ili mali uzvoj one nave za koju ćete morati krojiti ovo jedro. Samo, koliko odozgo dodate viÅ¡e od jednog pana, isto toliko oduzmite odozdo i pazite da se ne prekoraÄi viÅ¡e od trećine niti manje od petine. Ovu petinu odnosno trećinu, ili onaj dio pana izmeÄ‘u njih koji budete dodali odozgo na pano, odozdo ćete oduzeti isto toliko. [33r] Kad razrežete toliko krojki koliko će vam dostajati do manta, podijelit ćete na pola toliko toÄaka koliko će vam krojki biti potrebno napraviti da se dogotovi jedro, to jest za svake dvije krojke stavit ćete jednu toÄku i postavit ćete ih na jednak meÄ‘usobni razmak. Želio sam biti priliÄno opÅ¡iran kako bih vam pružio prigodu da dobro razumijete kako se po spomenutim toÄkama jedro oduzima odozgo i povećava odozdo (OÄigledno je rijeÄ o pogreÅ¡ci, jer se u dosadaÅ¡njem opisu jedro povećavalo odozgo, a oduzimalo odozdo.), da biste me zatim, kad budemo govorili o drugim rezanim jedrima („ObiÄna“ pravokutna jedara vise na križevima postavljenima popreÄno u odnosu na uzdužnu liniju broda, a trokutasta i trapezoidna jedra (soÅ¡na, oglavna) postavljaju se tako da prate uzdužnu liniju. Dok je krojenje prvih relativno jednostavno, pri krojenju drugih njihovi se sastavni elementi – krojke – moraju rezati na poseban naÄin kako bi jedro stajalo dobro i bilo uÄinkovito. Vjerojatno je to bio razlog Å¡to se takva jedra zovu zajedniÄkim imenom "rezana jedra", tal. vele di taglio. Najpoznatije meÄ‘u njima bilo je tzv. latinsko jedro.), prema ovom primjeru mogli u malo rijeÄi razumjeti. O tome poslije mislim raspraviti, znajući kako je lijepo ako ih svi znaju krojiti, a ponajviÅ¡e Å¡to se to Vama može ukratko objasniti, a da to dobro razumijete. Najprije ću Vam ovdje nacrtati mezanu od 26 krojki kako slijedi („Kako slijedi“ trebale su biti posljednje rijeÄi na stranici 33r, koje se prema tadaÅ¡njem obiÄaju u pisanju ponavljaju kao poÄetne u naslovu na sljedećoj str. 33v: „Slijedi primjer ...“. Ovdje je, meÄ‘utim, ostala u sredini jer je autor tekst „a zatim ...odozdo.“ dopisao iza nje na dnu stranice, kako bi mu cijela str. 33v ostala slobodna za crtež mezane.), a zatim ćemo raspraviti o drugim jedrima. Treba napomenuti kako je kod Å¡ivanja tog jedra potrebno odozgo napraviti prijeklope dugaÄke dva i pol pedlja i Å¡iroke Äetiri palca, ali odozdo ih se neće napraviti. Polovica krojki Å¡iva se s jedne strane, a druga s druge strane. Kod postavljanja će se dobro rastegnuti odozgo, ali ne suviÅ¡e odozdo.
Dio koji upućuje na daljnju raspravu je dio u tekstu iz priloženog citata pl. Sagrija koji definira naÄin na koji je postavljena krmena lantina na pripadnom krmenom jarbolu:
'' …jer se manat veže na trećini lantine tako da trećina pinuna ostaje izvan jarbola prema krmi, a druge dvije trećine ostaju unutar broda, …''
Ovaj dio direktno potiÄe novo raspravljanje o naÄinu na koji je postavljena krmena lantina na krmeni jarbol. Pl. Sagri vrlo uvjerljivo navodi kako krmena lantina treba biti postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezina jedna trećina proteže prema nazad, prema krmi, a preostale dvije trećine prema pramcu broda.
Prema sagriju, krmena lantina je identiÄne dužine kao i krmeni jarbol koji je nosi, dok se prema Mihaelu krmena lantina ipak drugaÄije raÄuna. Mihaelovo pravilo niže je u tekstu. Prema Mihaelu, krmeni je jarbol toÄno polovicu dužine prednjeg, glavnog jarbola i nedvojbeno svoju petu ima meÄ‘u gredama u konstrukciji na dnu krmene statve. Budući da pl. Sagri svoj manuskript piÅ¡e popriliÄno kasnije (oko 150 godina), vjerojatnije je da na naviÄela koki treba primijeniti upravo Mihaelovo pravilo.
Priložen je prikaz na kojemu je dužina krmenog jarbola polovicu dužine prednjeg, glavnog jarbola, a krmena lantina je dugaÄka kao i krmeni jarbol. Latinsko jedro krmenog jarbola raÄuna se prema pravilu pl. Sagrija.
Pri odreÄ‘ivanju položaja krmene lantine na krmenom jarbolu, valja razmotriti detalj s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa, 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images) i posvetiti se izdvojenim isjeÄcima. Ako su detalji na isjeÄcima doista nacrtani na karti 1482. godine, podaci koje oni pružaju su izuzetno vrijedni.
Na dijelu detalja je prikazana karaka ili karavela koja ima tri jarbola. IstiÄe se veliko, glavno križno jedro na kojemu su ilustrirani detalji kao Å¡to su binde, pozastrele, bonete, uzde. ÄŒini se da je veliki dio opute pravilno ucrtan. Raspored elemenata uvelike odgovara Mihaelovom manuskriptu. Krmena lantina je, Äini se, identiÄne dužine kao krmeni jarbol. Krmeni je jarbol najvjerojatnije polovica dužine prednjeg, glavnog jarbola. OÄito je da je krmena lantina postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda. Ovo se ne podudara sa manuskriptom pl. Sagrija. Možda je kod njega rijeÄ o tehniÄkom razvoju jarbola i jedara kod kasnijih karaka i galijuna u 16. Stoljeću? …
NaÄelno, ovaj detalj, sa druga dva prikazana, je vrijedan prouÄavanja. Ilustrirana je i jedna galija, te barka sa 4 vesla (2 po boku) i 3 Äovjeka. Rekonstrukcija barki slijedi u nastavku, u slijedećem dijelu teksta.
Galija i portugalska karavela,
detalj s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa (djeluje u 15. stoljeću). 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images)
Izvor: Getty Images, https://www.gettyimages.ae/detail/news-photo/galley-and-portuguese-caravel-detail-from-the-nautical-news-photo/466297771?adppopup=true (20.veljaÄe 2024.)
Galija i portugalska karavela, isjeÄak, barka,
isjeÄak iz detalja s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa (djeluje u 15. stoljeću). 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images)
Izvor: Getty Images, https://www.gettyimages.ae/detail/news-photo/galley-and-portuguese-caravel-detail-from-the-nautical-news-photo/466297771?adppopup=true (20.veljaÄe 2024.)
Galija i portugalska karavela, isjeÄak, (karaka ili) karavela,
isjeÄak iz detalja s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa (djeluje u 15. stoljeću). 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images)
Izvor: Getty Images, https://www.gettyimages.ae/detail/news-photo/galley-and-portuguese-caravel-detail-from-the-nautical-news-photo/466297771?adppopup=true (20.veljaÄe 2024.)
Kako bi se ova tema zakljuÄila, valja prouÄiti artefakt, gravuru Kraecka Williama A. Crucea (oko 1468.) na kojoj je prikazana karaka. Ponovno je prisutna krmena lantina dužine krmenog jarbola, te krmeni kasar u proporciji krmenog latinskog jedra. Na krmi je postavljena krmena lantina i to tako da je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
Gravura Kraecka Williama A. Crucea (oko 1468.) (Izvor: Ashmolean Museum Oxford, inv. PA 1310)
Izvor: Dr. Daniel, Zwick, Bayonese cogs, Genoese carracks, English dromons and Iberian carvels: Tracing technology transfer in medieval Atlantic shipbuilding, objavljeno u: Itsas Memoria. Revista de Estudios MarÃtimos del PaÃs Vasco 8, 2016. Donostia-San Sebastián : Untzi Museoa – Museo Naval, pp. 647-680.
Nadalje, artefakt, umjetnina ''De val van Icarus'', Pieter I Bruegel (Pieter Bruegel the Elder), ca. 1560., Inv. 4030, De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België, prikazuje dva broda u zaljevu, od kojih je bliži brod vjerojatno karaka sa Äetiri jarbola. Interesantno je da je na krmenom jarbolu, te na manjem bonaventura jarbolu ponovno prisutna krmena lantina dužine krmenog jarbola, kao i krmeni kasar u proporciji krmenog latinskog jedra. Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
''De val van Icarus'', Pieter I Bruegel (Pieter Bruegel the Elder), ca. 1560., Inv. 4030, De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België
Izvor: De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België, https://fine-arts-museum.be/nl/de-collectie/pieter-i-bruegel-de-val-van-icarus?letter=b&artist=bruegel-brueghel-pieter-i-1, (20.veljaÄe 2024.)
IsjeÄak iz ''De val van Icarus'', Pieter I Bruegel (Pieter Bruegel the Elder), ca. 1560., Inv. 4030, De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België
Izvor: De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België, https://fine-arts-museum.be/nl/de-collectie/pieter-i-bruegel-de-val-van-icarus?letter=b&artist=bruegel-brueghel-pieter-i-1, (20.veljaÄe 2024.)
Slijedeći isjeÄci, iz portugalskog manuskripta ''Memorials of the armadas of Portugal under King Manuel I (1469-1521)'', su ilustracije karavela i karaka. Ovaj manuskript obiluje ovakvim ilustracijama brodova portugalske flote. Brodovi su popriliÄno precizno proporcionirani, vide s i detalji jarbola katarki i opute. Valja obratiti pozornost na izdvojeni isjeÄak ilustrirane karake: naglaÅ¡ena je srednja uzda, ubralje koje se nalaze na obje strane jedra (na stražnjoj i prednjoj strani), te druga osnovna oputa i forma jedara. Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezina jedna polovica proteže prema nazad, prema krmi, a druga polovica prema pramcu broda. Karaka je trojarbolna.
Drugi izdvojeni isjeÄak je ilustrirana karavela: lantina na glavnom jarbolu je postavljena tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda. Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezina jedna polovica proteže prema nazad, prema krmi, a druga polovica prema pramcu broda. Lantina na malom krmenom bonaventura jarbolu je postavljena tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
Brodovi pripadaju neÅ¡to kasnijem povijesnom razdoblju i vjerojatno prate tehniÄki napredak, prema polovici 16. stoljeća, no interesantno je promotriti na koji se naÄin usavrÅ¡ilo postavljanje lantina na krmenim jarbolima.
IsjeÄci sa stranica manuskripta “Memorials of the armadas of Portugal under King Manuel I (1469-1521)†u kojimu je predstavljena portugalska flota, Portuguese School, Undated – miniature - Picture ID: 947097, Cultural Circles, Bibliotheque Nationale, Paris, France / bridgemanimages.com
Izvor: Meisterdrucke, https://www.meisterdrucke.ie/fine-art-prints/Portuguese-School/947097/Manuscript-page-%E2%80%9CMemorials-of-the-armadas-of-Portugal-under-King-Manuel-I-(1469-1521)%E2%80%9D-representing-the-Portuguese-fleets.html, (20.veljaÄe 2024.)
Karaka, lijevo i karavela, desno, isjeÄci sa stranica manuskripta “Memorials of the armadas of Portugal under King Manuel I (1469-1521)†u kojimu je predstavljena portugalska flota, Portuguese School, Undated – miniature - Picture ID: 947097, Cultural Circles, Bibliotheque Nationale, Paris, France / bridgemanimages.com
Izvor: Meisterdrucke, https://www.meisterdrucke.ie/fine-art-prints/Portuguese-School/947097/Manuscript-page-%E2%80%9CMemorials-of-the-armadas-of-Portugal-under-King-Manuel-I-(1469-1521)%E2%80%9D-representing-the-Portuguese-fleets.html, (20.veljaÄe 2024.)
IsjeÄak, karaka s dva jarbola, s Äetvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, prikazana je na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, Engleska (Izvor: HUTCHINSON 1994).
Izvor: Dr. Daniel, Zwick, Bayonese cogs, Genoese carracks, English dromons and Iberian carvels: Tracing technology transfer in medieval Atlantic shipbuilding, objavljeno u: Itsas Memoria. Revista de Estudios MarÃtimos del PaÃs Vasco 8, 2016. Donostia-San Sebastián : Untzi Museoa – Museo Naval, pp. 647-680.
Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
Prateći slijed tehniÄkog napretka kroz 16. stoljeće lako je uoÄiti kako gotovo svi brodovi, karake i galijune, uz nekoliko izuzetaka, prikazani na artefaktima (koji nisu ovdje predoÄeni), imaju raspored jedara, omjere jarbola i katarki, te naÄin izrade jedara identiÄan onome kako ih opisuje pl. Sagri u svom manuskriptu.
Razmatrajući dostupne materijale, na posljetku, prema godini pojavljivanja i konstruktivnim karakteristikama, možda je ipak najprihvatljivije krmeni jarbol i lantinu s latinskim jedrom na naviÄela koki usporediti sa karakom kokom s dva jarbola, s Äetvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, prikazanoj na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, u Engleskoj.
Dužina krmene palube u krmenom kasaru kod karake koke prikazanoj na klupi u King’s Lynnu, te dužina krmene palube u krmenom kasaru kod naviÄela koke su teoretski identiÄne. Isto tako je i omjer jarbola identiÄan, te bi tako, redoslijedno, trebala biti i dimenzija krmenog latinskog jedra.
U dijelu svog rukopisa u kojemu opisuje izradu koke ''nave quadra'' Mihael ne navodi dimenziju lantine krmenog jarbola. ZnaÄi li to da smatra da je dimenziju ove lantine već naveo? Prema pendantnosti kojom Mihael radi, dalo bi se zakljuÄiti upravo tako. Preostaje posegnuti za opisom jarbola i katarki, lantina, u drugom dijelu manuskripta, u dijelu u kojemu Mihael detaljno opisuje dvojarbolni brod ''nave latina''. U njemu je specifirana dimenzija i omjer ove katarke, lantine krmenog manjeg jarbola. Rezultat koji se dobije nakon implementacije ovog pravila na naviÄela koku odgovara rezultatu dobivenom usporedbom omjera jarbola i katarki na karaci koki s dva jarbola, s Äetvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, prikazanoj na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, u Engleskoj. Izuzetno precizno.
Prijevod citata.
Michael of Rhodes (Author);
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, Massachusetts Institute of Technology, 2009.,
Volume 2,
str. 475.
Ovo je proporcija katarke (lantine). Stello prednjeg (glavnog) jarbola trebalo bi biti za Äetvrtinu manje od visine jarbola iznad palube, to će biti 9 koraka. I trebalo bi biti 1/2 stope po koraku u svom opsegu.
I ventame treba biti duži od stella za 1 stopu po koraku. Ventame treba biti dugaÄak 10 koraka 4 stope.
£ 166a
Ovaj ventame i stello dugi su 19 koraka 4 stope, kolika bi trebala biti duljina ureza (preklopljenog dijela)? Trebala bi biti 1 stopa po koraku, to će biti 19 stopa. 16 koraka katarke (lantine) ostat će Äisto (misli se na dužinu lantine kada su ventame i stello spojeni u cjelinu) , a 19 stopa ide u preklapanje. Ovo je katarka (lantina) srednjeg jarbola (misli se na krmeni manji jarbol). Stello bi trebalo biti za Äetvrtinu manje od visine jarbola |iznad palube. Jarbol je dugaÄak 11 koraka iznad palube. (Stello) bit će 7 3/4 koraka. Ventame će biti 1 stopu po koraku duži od dužine stella. Ventame će biti 9 koraka i 3 stope. I naveo sam preklapanje (Mihael misli na identiÄan omjer preklapanja stella i ventame koji je već navedeno za prednji, glavni, jarbol.).
