Navičela, istina ili mit _ dio treći

Olovni omotač brodskih trupova u rimskom razdoblju: arheometalurška karakterizacija

Sažetak
Provedena je arheometalurška analiza uzoraka olovnih obloga s pet brodova iz rimskog razdoblja kako bi se utvrdio njihov sastav i mikrostruktura te bolje razumjelo proces njihove izrade. Ispitivanja su uključivala optičku mikroskopiju metalografskih presjeka, ispitivanje mikrotvrdoće, skenirajuću elektronsku mikroskopiju, uključujući energetsku disperzijsku spektroskopiju, te rendgensku fotoelektronsku spektroskopiju. Rezultati pokazuju da su svi uzorci bili sastavljeni od olova prekrivenog slojem oksida. Debljine limova, vrijednosti mikrotvrdoća i raspodjela mikrotvrdoća te granulometrijska struktura doveli su do zaključka da su svi limovi izrađeni istom tehnologijom, udarnim čekićem, te da su vjerojatno korišteni za istu namjenu. U uzorku s rimskog broda iz Cezareje uočena je prisutnost antimona, što može upućivati na talijansko (sardinsko) podrijetlo materijala, a možda i broda.

Istaknuti rezultati istraživanja
- Tijekom rimskog razdoblja trupovi brodova bili su obloženi olovom. - Analizirano je pet uzoraka na karakteristike i proces proizvodnje. - Postupak je bio hladna obrada (kaljenje naprezanjem) pomoću udaranja čekićem. - Olovo je otvoreno lijevano na ravnom kamenu, a kasnije je kovano na sobnoj temperaturi. - Antimon u brodolomu u Cezareji može ukazivati na talijansko podrijetlo gradnje.

Uvod
U antici, uglavnom između trećeg stoljeća prije Krista i drugog stoljeća nove ere, trupovi brodova bili su obloženi olovom. Procjenjuje se da su olovni omotači bili stavljeni na oko dvije trećine brodskih trupova u rimskom razdoblju [1]. Olovni omotač bio je fizička barijera protiv mekušaca iz obitelji Teredinidae, roda Teredo, točnije vrste Teredo navalis [2], [3], [4], [5]. Kako je olovo otrovno, služilo je i kao sredstvo protiv obraštanja. Istodobno je poboljšana vodonepropusnost trupa, čija je vodonepropusnost izvedena uglavnom metodom gradnje „najprije ljuska“, s oplaticom spojenom utornim spojevima [6], [7]. Vjerojatno je pridonio i stabilnosti broda. Olovni omotač je oblikovan u listove, obično oko 1 m kvadratnog. Najveći listovi bili su 1,7-2 m [2], [8], [9], dok su najmanji bili oko 0,35-0,5 m [10]. Debljina limova kretala se između 0,9 i 2,5 mm, s prosjekom od 1,25 mm [11]. Olovni omotač bio je pribijen s vanjske strane donjeg dijela trupa, od kobilice do otprilike prvog ili drugog pojasa iznad vodene linije. U nekoliko je slučajeva tkani tekstil pronađen između olova i dasaka trupa (npr. u brodolomima Kyrenia [8], [12], Marsala [2], [13], Grand Congloué [14], St. Jordi [ 10], Nemi [9], Madrague de Giens [15]). Listovi (olovni limovi) su bili preklapani kako bi voda glatko tekla preko njih od pramca do krme [2], [8], [12]. Olovo je bilo pričvršćeno za trup malim čavlićima. Uglavci su obično bili od bakra, s glavama prosječnog promjera nešto manje od 2 cm i duljine nešto više od 2 cm. Uglavci su stvorili dijagonalni ili peterokutni uzorak na površini olova, s prosječnom udaljenosti između njih od oko 7 cm [[2], [7], [11], [16], [17] s mnogim referencama ispod unos ‘lead sheathing’ ili ‘lead sheathed’ u indeksu].

Isječci iz poglavlja

Pozadina istraživanja
Istraživanje materijala može ukazivati na trgovačke veze i interakciju između kultura. Ova studija kombinira tipološka razmatranja, kao i arheometalurška mikroskopska ispitivanja korištenjem metoda kao što su optička mikroskopija, skenirajuća elektronska mikroskopija, testovi mikrotvrdoće i kemijske analize. Proširuje analize i može pružiti naznake o procesu proizvodnje metalnih artefakata, a možda i o njihovu podrijetlu.
Olovo (Pb) je vrlo mekano, obično 4-5 Vickersa

Eksperimentalne metode i ispitivanja
Proučeno je pet uzoraka olovnih obloga s brodova, čije su lokacije i datumi nalazišta sažeti u tablici 1 (Sl. 1), kako bi se razumio njihov proizvodni proces. U svim uzorcima olova uočene su pukotine u krtoj oksidnoj filmi. Korišteno je nekoliko metoda, uključujući metalografsku optičku mikroskopiju (OM), skenirajuću elektronsku mikroskopiju (SEM), skenirajuću elektronsku mikroskopiju – spektroskopiju disperzije energije (SEM–EDS), mjerenja fotoelektronske spektroskopije X-zraka (XPS) i …

Debljina Debljine pet olovnih limova kretale su se između 0,5 mm i 1,3 mm, s prosječnom debljinom između 0,8 mm (uzorak 2) i 1,1 mm (uzorak 4), (tablica 2) …

Mikrotvrdoća
Mikrotvrdoća (HV) svih olovnih limova u longitudinalnom i planarnom presjeku sažeta je u tablici 3. Iako razlike u vrijednostima mikrotvrdoće između L i P poprečnih presjeka nisu značajne, dane su obje vrijednosti budući da postoji tendencija prema višim vrijednostima mikrotvrdoće u P presjeku. …

Rasprava i zaključci
Svi uzorci bili su sastavljeni od olova prekrivenog slojem oksida i nekih podvodnih elemenata poput klora i kalcija iz morske vode. Budući da niti jedna debljina lima i vrijednost tvrdoće nisu ujednačene, vjerojatno su svi najprije proizvedeni otvorenim lijevanjem u ploče na ravnu kamenu površinu [40], a potom oblikovani udarcem metala čekićem na sobnoj temperaturi. Visoke vrijednosti mikrotvrdoće, varijabilna debljina, raspodjela mikrotvrdoće i raspodjela veličine zrna, sve dovodi do …

Priznanja
Autori bi željeli zahvaliti g. Mariu Levinsteinu sa Fakulteta strojarstva na Sveučilištu Tel Aviv na njegovoj pomoći, te dr. Zahavi Barkai i dr. Larisi Burstein iz Centra za istraživanje primijenjenih materijala Wolfson, Sveučilište Tel Aviv na njihovoj pomoći. Na kraju, autori bi željeli zahvaliti anonimnim recenzentima časopisa na njihovim povratnim informacijama o članku. …

Neke od referenci:

1 E. Galili et al, Underwater surveys and rescue excavations along the Israeli coast Int. J. of Nautical Archaeology, (1993)
2 E. Galili et al, Fishing-gear sinkers recovered from an underwater wreckage site off the Carmel coast, Israel, Int. J. of Nautical Archaeology, (2002)
3 S.A. Kingsley et al, Stamped lead ingots from the coast of Israel, Int. J. of Nautical Archaeology, (1994)
4 E. Paparazzo, Surface and interface analysis of a Roman lead pipe “fistula”: microchemistry of the soldering at the join, as seen by scanning Auger microscopy and X-ray photoelectron spectroscopy; Applied Surface Science, (1994)
5 P. Gianfrotta et al, Archeologia subaquea: storia, technice, scoperte e relitti, (1980)
6 H. Frost
7 C.E. Lane, Some aspects of the general biology of Teredo
8 E.R. Trueman
9 R.D. Turner et al, Biology of marine wood-boring molluscs
10 L. Casson
11 M.A. Fitzgerald, The ship
12 J.R. Steffy, The Kyrenia ship: An interim report on its hull construction, American J. of Archaeology, (1985)
13 G. Ucelli, D. Colls, L'épave de la Colonia de Sant Jordi 1 (Majorque). Paris: Centre Pierre Paris (UA 991) 16, CERASM 1; 1987, p....
14 Y. Kahanov, Some aspects of lead sheathing in ancient ship construction
15 J.R. Steffy
16 H. Frost, Discovery of a Punic Ram. Four campaigns of excavation and a ‘Mini Museum’ at Marsala, Sicily: Mariner's Mirror, (1975)
17 F. Benoit, P. Pomey, La coque, in: A. Tchernia, P. Pomey, A. Hesnard, M. Couvert, M.-F. Giacobbi, M. Girard, E. Hamon, F....
18 F. Hocker, Lead hull sheathing in antiquity
19 A.J. Parker, Ancient shipwrecks of the Mediterranean & the Roman provinces (1992)

Izdvojeni citati, prevedeni sa izvornog jezika:

Iz djela
Metallurgical characterization of brass sheet from the 19th-century Akko Tower Wreck (Israel) 2017, Materials Characterization
Izvadak citata:
Potreba za ispitivanjem različitih mogućnosti javila se zbog: (1) problema koji su proizašli iz galvanskih reakcija između oplate i čavala, vijaka i kormila trupa; i (2) potreba za smanjenjem troškova oblaganja ([33], str. 220; [41], str. 77; [45], str. 447–448; [47], str. 598; [48] , str. 224). Prvi metal korišten za oblaganje bilo je olovo – koje se pojavljuje već u rimsko doba ([33], str. 218; [46], str. 551; [49], str. 768). U 16. stoljeću ponovno se počeo koristiti na Iberijskom poluotoku, a sredinom 17. stoljeća mogao se naći u Nizozemskoj.

Iz djela
Archaeometallurgical analysis of metal remains from the Dor 2006 shipwreck: A clue to the understanding of the transition in ship construction 2015, Journal of Archaeological Science: Reports Izvadak citata:
Uklanjanje konkrementa ili korozije treba biti učinjeno uz detaljnu kontrolu, pozivajući se na NDT snimke objekta. Olovo, kao neizbježna komponenta u ekstrakcijskoj metalurgiji srebra, naširoko se koristi tisućama godina, budući da je metal bilo lako taliti, topiti, lijevati i lako obrađivati zbog svoje rastegljivosti (Kahanov i Ashkenazi, 2011., str. 769; Tylecote, 1992., str. 45). Na primjer, između 3. stoljeća prije Krista i 2. stoljeća nove ere trupovi brodova bili su prekriveni olovnim limom.

Kako sam već spomenuo ranije u tekstu, u prvom dijelu osvrta, korištenje olovnih ploča kao zaštite trupa potvrđeno je čak i kod podvodnog arheološkog nalaza kod otoka Šipana, gdje su pronađeni ostaci galijuna koji datira iz 1576. godine. U izvještaju, objavljenog na portalu More, TAJNE ''SVETOG JEROLIMA'', 31. listopada 2021., stoji:

… To se posebno vidi po tome što je cijeli brod, od vodne linije nadolje bio optočen olovnim limenim pločama koje su ga štitile od štetnih morskih organizama. Takva zaštita brodskog trupa nije nikada korištena u Veneciji, ali jest u Španjolskoj. Riječ je o ogromnim pločama dugim više od tri metra i to je za sada najduža mjera ploča olovnog lima na takvim brodovima u svijetu. Najduže ploče toga lima nađene su, dakle, upravo na ovom brodu… ''.

Dakle, ponoviti ću, 1576. godine upotrebljavani su olovni limovi dugi preko tri metra. Olovni limovi na navičeli, maketi načinjenoj oko 150 godina ranije, široki su 2 stope, a dugi 2 koraka. To je točno 70cm za 350cm. Odgovaraju nalazu, no nalaz se odnosi na kasniji period. Vrlo su proporcionalni, a maketa je iznimno precizno načinjena. …

Kako je olovo bilo pričvršćeno za trup, u ovom se trenutku ne može reći. Na maketi su prikazani uglavci. Promjer vidljivih dijelova uglavaka je oko 18cm, što se opet može staviti u srednjovjekovnu mjeru od 1/2 stope (17,5cm). Za sada, materijal od kojega su načinjeni je nepoznat. Na ranije predočenom prijevodu citata, vezanom za antičku brodogradnju, navedeno je: ''obično bili od bakra, s glavama prosječnog promjera nešto manje od 2 cm i duljine nešto više od 2 cm. Uglavci su stvorili dijagonalni ili peterokutni uzorak na površini olova, s prosječnom udaljenosti između njih od oko 7 cm…

Rekonstrukcija jarbola i katarki

Trup makete predočene navikulom, navičelom, je definiran sam po sebi i ne treba se dodatno rekonstruirati, već proučavati. Pri tome ne zaboravimo, navičela je relikvija neprocjenjive vrijednosti, samim tim što datira iz 15. stoljeća.

No, prikazujući K2 koku, uz praktički završen trup, treba posvetiti pozornost snasti: jarbolima, katarkama, konopcima i jedrima. Nikako ne mogu sa sigurnošću tvrditi kako je to u stvarnosti izgledalo na ovom brodu, ali koristeći originalne zapise, manuskripte, moguće je doći do rezultata. A tu je prisutna još jedna važna stvar, a to je, da u brodogradnji, kada se radi o izradi brodova, kako onda tako i sad, niti jedan brod nije bio napravljen po nekom strogom pravilu. Elementi su često izrađivani od materijala koji su bili dostupni u samom trenutku izrade, a pojedini kalafati, odnosno nokijeri, radili su neke elemente po svojemu nahođenju. Ovo je pogotovo naglašeno u koraku koji je upravo pred nama, pri opremanju broda oputom.

Formule, tj. pravila, za izradu konopaca prisutna su u dva manuskripta. Također, tu je rekonstrukcija snasti na maketi Coca de Mataró, što nikako nije zanemarivo. Na toj su maketi, pogotovo na jarbolu i konopcima, tijekom proteklih stoljeća, napravljene mnoge izmjena. Stručni tim koji ju je na posljetku ponovno opremio oputom, siguran sam, itekako je precizan.

Prvo ću iznijeti citat iz manuskripta objavljenog u djelu Kartoznanac Nikole Sagrija, dubrovačkog pomorca.
urednici / editori,
Irena, Radić, Rossi;
Damir, Salopek;
recenzenti / referee,
Mithad, Kozličić;
Vinko, Kovačić;
Kartoznanac Nikole Sagrija, dubrovačkog pomorca, Zadar, 2020.,
str. 347., 348.

VIII. poglavlje

O drugome umijeću, koje smo dodijelili kalafatu kad smo dijelili prvo od četiri glavna znanja, ne namjeravam Vam ništa drugo reći jer Vam to za sada malo znači, ali o trećemu, koje pripada nokijeru, namjeravam reći ponešto samo o onome dijelu koji se odnosi na postavljanje snasti nave, a posebno o onome koji se tiče duljine i debljine jarbola i lantina te znanja o krojenju jedara [21r] za bilo koju vrstu ili veličinu broda. Prvo ćemo govoriti o duljini i debljini jarbola i lantina. Prije svega, pozabavit ćemo se duljinom srednjeg, to jest glavnog jarbola, koja se, kad je nava izgrađena u svojim pravim omjerima kako smo gore naveli, izvodi iz same duljine toga broda, jer duljina jarbola mora biti upravo tolika koliko je dugačka nava od statve do statve na drugoj palubi. Ali kad nava nema navedene omjere, mora se uzeti pola ove duljine i cijela širina zajedno s visinom nave na upori i na drugoj palubi, kako je gore rečeno, pa će to biti mjera i duljina [21v] glavnog jarbola sa svim njegovim kruništem. Iz tog se jarbola zatim izvode svi drugi jarboli i lantine. Najprije se od njega oduzme jedna petina, odnosno jedna stopa na korak duljine toga jarbola, a ono što ostane bit će duljina pramčanog trinketa i glavnih pinuna. Zatim se od tog pramčanog trinketa također oduzme jedna petina, a preostali dio duljina je mezane i pinuna pramčanog trinketa. Isto toliko mora biti dugačak pinun mezane, ali tanji, a tako i pinun civadere. Bumpres mora biti toliko dugačak i debeo koliko i pramčani trinket. Trinketi gabija imat će pola duljine lantina, odnosno pinuna, to jest onaj glavne gabije imat će pola duljine glavnih pinuna, pramčani paroket pola duljine pinuna [22r] pramčanog trinketa, a isti takvi bit će njihovi pinuni. Debljina se kako jarbola tako i lantina izvodi iz njihove vlastite duljine tako da se za svakih dvanaest stopa duljine traži debljina od jedne stope na najdebljoj trećini odozdo, na trećini iznad ove traži se trećina manje, a na vrhu polovica najveće debljine. Tako je to kod jednostavnih jarbola od samo jednog komada, ali kod složenih (To su jarboli sklopljeni iz više uzdužnih komada i učvršćeni željeznim obručima poput bačava (tal. botti).) će se jarbola na donjoj trećini za svakih 11 stopa duljine dodati jedna stopa debljine, debljina na vrhu iznosit će 3/5 najveće debljine, a koji put će se za svakih 10 stopa duljine dodati jedna stopa debljine. Mjesto glavnog jarbola bit će u točki u kojoj se dotiču četiri pramčana i tri krmena dijela (U izvorniku stoji quatro quartti, što nema smisla. Očigledno je kako umjesto quarti treba stajatiparti tj. dijela. Potvrdu toga nalazimo u djelu Nautica Mediterranea Bartolomea Crescentia (Rim, 1607.), koji na str. 72, citirajući ovo mjesto iz Sagrijeva djela, piše parti. Prema navedenome proizlazi kako je duljina broda podijeljena na sedam sedmina, a glavni je jarbol smješten na tri sedmine od krmene statve, odnosno četiri sedmine od pramčane.) na drugoj palubi, mjereći do statvi nave.
…

Slijede prijevodi citata iz manuskripta objavljenog u Mihaelovom manuskriptu:
by Michael of Rhodes (Author),
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, 2009, Massachusetts Institute of Technology
Volume 2,
str. 487.
Prijevodi citata:

Jarbol naše koke trebao bi biti 3 i pol puta veći od najveće širine palube. Bit će 94 1/2 stopa, to jest, bit će 18 koraka i 4 1/2 stope. Opseg ovog jarbola na trećini (njegove visine) trebao bi biti pola pedlja po koraku duljine jarbola. To će biti 9 1/2 pedlja.

£ 170a

I naš jarbol bi trebao imati blok jarbola, koji bi trebao biti dugačak jednu stopu po koraku cijele duljine jarbola. I trebao bi biti širok kod kolotura (užlijebljeni kotači u blokovima.) kao jedna petina cijele duljine bloka jarbola.

I treba nam katarka za ovaj brod. Ona bi trebalo biti tri puta duža od najveće širine palube, kada je (spojena i) svezana. Bit će 81 stopu, to jest 16 koraka i 1 stopu. Svaka od greda katarke trebala bi biti 10 koraka i 2 1/4 stope. Trebala bi mjeriti pola pedlja po koraku u opsegu.

I njezin kosnik (Greda koji izlazi iz prednjeg dijela broda.) trebao bi biti 1 korak kraći od grede katarke. To će biti 9 koraka 2 1/4 stope.

Za našu, navičala koku, važniji je Mihaelov zapis, ali dobro je vidjeti da li je došlo do promjena u omjerima jarbola i katarki oko stotinu godina kasnije, kada je pl. Sagri zapisao svoje riječi.

Prvo ću izvaditi mjere jarbola i katarki prema zapisu pl. Sagrija:

Dužina glavnog jarbola, sa cijelim njegovim kruništem je, u slučaju kad je nava izgrađena u omjerima 1:3, dužina jarbola je dužina druge palube.
Dužina glavnog jarbola, sa cijelim njegovim kruništem je, kada nava nije izgrađena u omjerima 1:3, zbroj dužine pola duljine druge palube, cijela širina druge palube i visina na upori.

Od glavnog se jarbola oduzme jedna petina, odnosno jedna stopa na korak duljine i tako se dobije duljina pramčanog trinketa i glavnih pinuna.
Od pramčanog trinketa se isto tako oduzme jedna petina i dobije se duljina mezane i pinuna pramčanog trinketa. Isto toliko su dugačaki pinun mezane i pinun civadere, ali su tanji.

Bumpres mora biti toliko dugačak i debeo koliko i pramčani trinket.
Trinketi gabija imat će pola duljine lantina, odnosno pinuna:
odnosno, trinket glavne gabije imat će pola duljine glavnog pinuna,
a pramčani paroket pola duljine pinuna pramčanog trinketa,
a iste dužine kao i oni bit će njihovi pinuni.

Pl. Sagri zadaje mjere jarbola i katarki za trojarbolnu navu. Nadalje, debljina jarbola i katarki, čije mjere sada već imamo, određuje se, prema njegovim riječima, ovako:

Kod jednodjelnih jarbola debljina jarbola tako i katarki izvodi iz njihove vlastite duljine i to tako da se za svakih dvanaest stopa duljine uzme po jedna stopa debljine i to na najdebljoj trećini, a na slijedećoj trećini debljina je za trećinu manja, dok je na vrhu debljina polovica najveće debljine.

Kod višedjelnih jarbola, koji su načinjeni od više uzdužnih komada i učvršćeni željeznim obručima poput bačava (tal. botti).), debljina jarbola na najdebljoj trećini se odredi tako što se za svakih 11 stopa duljine doda jedna stopa debljine, a debljina na vrhu iznosit će 3/5 najveće debljine, a ponekad, kada izgleda dobro, će se za svakih 10 stopa duljine dodati jedna stopa debljine.

Pl. Sagri definira i mjesto glavnog jarbola na trojarbolnoj navi. Mjesto glavnog jarbola bit će u točki u kojoj se dotiču četiri pramčana i tri krmena dijela. Pod tim se misli kako je duljina palube podijeljena na sedam sedmina, a glavni je jarbol smješten na tri sedmine od krmene statve, odnosno četiri sedmine od pramčane. I to na drugoj palubi, mjereći od statve do statve nave.

Pojmovi koje koristi su stari nazivi za jarbole i katarke, a njihova objašnjenja su slijedeća:
trinket – pramčani jarbol na navi; trinket - pramčano jedro
pinun – isto što i lantina, katarka
mezana – krmeni jarbol na navi; mezana - jedro krmenog jarbola
civada, civadera – posrtno jedro, malo križno jedro obješeno na kosniku (bumpresu)
bumpres – kosnik, oblica koso utaknuta u brodski pramac 21v
gabija – prvotno koš na jarbolu, odatle, u širem smislu, košni jarbol: glavna gabija,
lantina - križ, oblica na kojoj visi jedro, katarka
paroket – pramčani košni jarbol; paroket - pramčano košno jedro
gabija - košno jedro, košnjača: glavna gabija; mala gabija

Slijedeće su dimenzije jarbola koke koju opisuje Mihael:

Dužina jarbola je 3,5 puta veća od najveće širine palube. Ali njegova koka je praktički napravljena u omjeru 1:3,5 , tako da dužina jarbola odgovara dužini druge palube. U njegovom primjeru to je 94 1/2 stope, to jest 18 koraka i 4 1/2 stope. Pl. Sagri se već ovdje razilazi u svom stajalištu jer bi njegov glavni jarbol, kada bi ova koka bila trojarbolna, bio 88 stopa, što je 17 koraka i 3 stope. To je 1 korak i 1 1/2 stopu manje. Za izračunavanje dužinu jarbola prema pl. Sagriju, uzeo sam dužinu palube od 19 koraka, širinu od 26 1/2 stope, te visinu od 14 stopa.

Opseg ovog jarbola na najdebljoj trećini (njegove visine) iznosi pola pedlja po koraku duljine jarbola, a to je 9 1/2 pedlja, kako tumači Mihael, odnosno, kako tumači pl. Sagri, ''debljina'' mu treba biti 7 stopa. Prema pl. Sagriju, u dužinu od 88 stopa, 12 stopa ide 7 puta, te bi mu s toga ''debljina'' trebala biti 7 stopa. Ako ovih 7 stopa promatramo kao dijametar, to bi bilo u istinu previše.

Promatrajući matematički, opseg od 9 1/2 pedlja je opseg od 247 cm. Ovdje sam uzeo da je jedna Venecijanska palma jedan pedalj, a to je 26cm. Radijus kružnice koja ima opseg od 247 cm je, prema formuli za opseg kruga
O=2 r π
r=O/2π.
U našem slučaju to je
r=247cm/6,28
odnosno r=39,33cm.
Odatle je, kako je dijametar
D=2r
dijametar, odnosno širina jarbola
78,66cm.
Pretvoreno u stope, to je
2,25 stope,
odnosno 2 1/4 stope.
S druge strane, pl. Sagri savjetuje kako bi njegov jarbol, trebao biti ''debeo'' 1 stopu na svakih 12 koraka dužine, što je
88/12 = 7,33
odnosno 7 stopa.

Gledajuću u današnjim mjerama, Mihael savjetuje napraviti jarbol koji je dugačak 33 m, a čiji je dijametar 0,79m… Dok pl. Sagri savjetuje napraviti jarbol koji je 30,8m dugačak i čiji je ''debljina'' 245cm. Iskreno, ovaj dio izračuna valja razmotriti jer mi se čini da savjet pl. Sagrija ima, najvjerojatnije, pogrešku, možda nastalu prilikom prijepisa ili transkripcije, ili je jednostavno sam pogrešno zapisao. Ili je to jednostavno pogreška u razumijevanju, jer on spominje ''debljinu'', a to bi, promatrajući kroz usporedbu Mihaelovog zapisa, najvjerojatnije trebalo shvatiti kao ''opseg''.

Dakle, shvativši da pl. Sagri u stvari govori o opsegu, jarbol koji ima opseg 245cm, ima radijus od 39cm, a njegov dijametar je 78cm, odnosno 0,78m.

Michael navodi element jarbola kojega naziva ''blok jarbola''. Povezuje ga u opisu kao element koji treba biti širok, kod kolotura, kao jedna petina cijele svoje dužine.

Znači da bi ''blok jarbola'' prema Mihaelu, na jarbolu koji je dugačak 18 koraka i 4 1/2 stope, trebao biti dugačak 18 stopa. Mihael navodi da bi ovakav ''blok jarbola'' trebao biti širok 3 2/3 stope, a to ''kod kolotura''. Dakle, ''blok jarbola'' bi bio blok na dnu jarbola.

Katarka, prema Mihaelovom zapisu, je dugačka kao tri širine druge palube, a to je 81 stopu, to jest 16 koraka i 1 stopu i sastavljena je iz dva dijela, koje očito treba oblikovati i međusobno privezati. Svaki od ta dva dijela, tj. svaka od te dvije grede, je dugačka 10 koraka i 2 1/4 stope.
Opseg ove katarke treba biti 8 pedalja. Dakle, cijela sastavljena katarka dugačka je 28,35m, a na najširem dijelu ima dijametar od 66cm. Tako je, preklopljeni dio katarke, tj. mjesto na kojemu su grede povezane, dugačak otprilike 2/4 cijele katarke, dok na svakom kraju, lijevo i desno, ostaje još po 1/4.

Prema pl. Sagriju, katarka bi trebala biti dugačka 70 1/2, stopa, što je 14 koraka i 1/2 stope.
Svaka bi greda trebala biti 45 1/2 stope dugačka, što je 9 koraka 1/2 stope. Opseg ove katarke prema pl. Sagriju bi trebala biti 5 stopa u opsegu, a to znači da bi imala dijametar od 56cm.

Prema Mihaelu, kosnik je 1 korak kraći od grede katarke, a to je 9 koraka 2 1/4 stope, dok prema pl. Sagriju, kosnik treba biti isto dugačak koliko i katarka, što je 14 koraka i 1/2 stope.

Razmatrajući ove dimenzije jarbola i katarki, te uzimajući u obzir da Mihaelova koka ipak pripada istom povijesnom razdoblju kao i naša navičela koka, smatram da našu koku treba proporcionalno opremiti prema Mihaelovom zapisu, barem kada su neki od elementa ili oputa u pitanju, ali da pri tome treba biti iznimno oprezan. Prema tome:
Mihealeva koka ima omjer dužine i širine 1:3,4. Njegova koka ima glavni, prednji jarbol visine, tj. dužine, kako i sam navodi, 3 1/2 puta najveće širine palube. Proporcionalno tome, bilo bi za očekivati da brod u omjeru 1:2,5 ima jarbol visine, tj. dužine 2 1/2 puta najveće širine palube. Dakle, prema ovakvoj pretpostavci, jarbol bi bio dugačak 2,5 puta koliko i širina navičela koke na najširem dijelu palube, a to je 50 stopa, odnosno 10 koraka.
Katarka bi bila 40 stope,
a svaka greda 26 stopa, što je 5 koraka i 1 stopu.
Kosnik, ako ga ima, bio bi 4 koraka i 1 stopu.
''Blok jarbola'' bio bi 10 stopa dugačak, a njegova širina kod kolotura na vrhu bi trebala biti 1/5 njegove dužine, a to je 2 stope.


Prema Mihaelu, kako opseg jarbola na trećini (njegove visine) treba biti pola pedlja po koraku duljine jarbola, to će biti 10 x 1/2 pedlja, a to je 5 pedalja.
… a kako opseg svake grede katarke treba mjeriti pola pedlja po koraku te grede, to je 5 x 1/2 pedlja, tj. 2 1/2 pedlja.

A prema pl. Sagriju, kako se za svakih dvanaest stopa duljine traži debljina od jedne stope na najdebljoj trećini odozdo, na trećini iznad ove traži se trećina manje, a na vrhu polovica najveće debljine, jarbol će imati opseg od 50/12=4,16 stope, što je 5 3/5 pedalja. Na vrhu će imati opseg od 5,6 /2=2 4/5 pedalja.

… a s tim će opseg svake grede katarke biti 26/12=2,16 stope, što je oko 3 pedlja.

No, kako se pokazalo prilikom rekonstruiranja ovih dijelova, pretpostavka da pri ovakvom zahvatu treba biti iznimno oprezan, pokazala se potpuno opravdanom. Ipak, za potpuno i precizno dimenzioniranje jarbola i kataki, potrebno je posegnuti za još povijesnih izvora. To je detaljno obrazloženo niže u tekstu, kada su ovi elementi u konačnici i definirani svojim širinama i dužinama.

Položaj jarbola navičala koke je drugačiji od položaja jarbola definiranim u oba manuskripta. Citiram prvo pl. Sagrija, a potom prevodim Mihaela:
urednici / editori,
Irena, Radić, Rossi;
Damir, Salopek;
recenzenti / referee,
Mithad, Kozličić;
Vinko, Kovačić;
Kartoznanac Nikole Sagrija, dubrovačkog pomorca, Zadar, 2020.,

str. 348.

… Mjesto glavnog jarbola bit će u točki u kojoj se dotiču četiri pramčana i tri krmena dijela (U izvorniku stoji quatro quartti, što nema smisla. Očigledno je kako umjesto quarti treba stajatiparti tj. dijela. Potvrdu toga nalazimo u djelu Nautica Mediterranea Bartolomea Crescentia (Rim, 1607.), koji na str. 72, citirajući ovo mjesto iz Sagrijeva djela, piše parti. Prema navedenome proizlazi kako je duljina broda podijeljena na sedam sedmina, a glavni je jarbol smješten na tri sedmine od krmene statve, odnosno četiri sedmine od pramčane.) na drugoj palubi, mjereći do statvi nave.
…

Michael of Rhodes (Author);
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, Massachusetts Institute of Technology, 2009.,
Volume 2,
str. 497., 499.

£ 174b

Evo uputa kako postaviti temeljnicu jarbola našeg prednjeg jarbola; postoje 2 pravila. Prvo je da, neki, duljinu palube dijele sa 7; 4 idite prema krmi, a 3 naprijed i na tom mjestu temeljnicu jarbola treba pričvrstiti. Paluba naše koke je dugačka 18 koraka. Stoga temeljnicu jarbola treba postaviti između prednje 3 sedmine i zadnje 4, i sve će biti u redu.

£ 175a

A drugo pravilo je ovo, da, neki, odmjere kobilicu | koke i to u petinama, i ostave 3 straga i 2 naprijed, te jednu stopu više naprijed i 1 stopu manje straga i tu se temeljnica jarbola fiksira. Potom je prilagodite kako vama odgovara.

A ovo je podatak o vitlu, koje bi trebalo biti dugačko onoliko puta pola stope koliko je visina jarbola iznad palube u koracima. A trebao bi mjeriti onoliko uokolo (u opsegu) koliko je dugo pa četvrtinu više. I trebao bi imati 2 forfixe (Vjerojatno dio vitla, možda čegrtaljka sa zaptivačem.), jedan kao rezervni. I treba 2 kočnice.

Autori ne postavljaju glavni jarbol na isto mjesto na palubi, a paluba je podijeljena, gledajući od statve do statve, na 7 jednakih dijelova, a jarbol je postavljen na mjestu na kojemu se dodiruju četvrta sedmina, gledajući od strane pramca i treća sedmina gledajući od strane krme po pl. Sagriju, i obratno po Mihaelu.

Navičela koka ima glavni jarbol postavljen na mjestu na kojemu se dodiruju treća sedmina, gledajući od strane pramca i četvrta sedmina gledajući od strane krme. Ovo je jasna naznaka da pramčani jarbol ne postoji, a da koka ipak nije jednojarbolna. Odgovara zapisu Mihaela.

Mihael u svom menuskriptu specificira dužinu krmenog jarbola i navodi da taj jarbol treba biti polovicu dužine prednjeg, glavnog jarbola. Prijevod citata:

Michael of Rhodes (Author);
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, Massachusetts Institute of Technology, 2009.,
Volume 2,
str. 493.

£ 173a

Evo mjere jarbola sa sredine (broda) za ovu našu koku. Prije svega, želimo da nam jarbol bude polovicu velikog jarbola, a to je [...] (Na mjestu ove i drugih mjera na ovoj stranici ostavljena je praznina.) koraka. A onda želimo da njegova mjera debljine, bloka jarbola i angura (Jedan nedefinirani dio bloka jarbola.) bloka jarbola budu proporcionalne.

Mihael u svom rukopisu crta neke od elemenata brodova koje opisuje. Tako, na svojoj stranici 162, koja je u knjizi Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 2, Massachusetts Institute of Technology, 2009., označena sa oznakom £ 162b, crta jarbol lake galije, njezinu katarka (lantinu), jarbol, malu katarku (lantinu), kormila (dva bočna i jedno krmeno) i čamac ''skiff''. Prijevod teksta zapisa, koji prethodi ovoj ilustraciji je slijedeći:

Michael of Rhodes (Author);
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, Massachusetts Institute of Technology, 2009.,
Volume 2,
str. 467., 469.

ZA NAPRAVITI LAKU GALIJU SA SVIME

£ 162a
…
Ova laka galija je završena što se tiče drveta. Vidjet ćete ispod ovdje.

[naslovi:]
Galija

Ova naša laka galija treba jarbol koji bi trebao biti dug 7 1/2 koraka. Trebao bi biti […] (Na mjestu ove i drugih mjera na ovoj stranici ostavljena je praznina.) pedalja uokolo. Treba mu jedan blok jarbola dugačak [...] stope. On bi trebao biti [...] stopa širok.

I treba mu katarka duga 13 koraka. Trebala bi biti [...] pedalja uokolo.

I treba mu jarbol na sredini broda od [...] koraka. Trebao bi biti [...] pedalja okolo. Potrebna mu je glava latinskog jarbola dugačka [...] stope. Ona treba biti [...] stope široka.

I treba mu 1 mala katarka od [...] koraka. Ona treba biti [...] pedalja uokolo.

I treba 2 latinska kormila. Trebaju bi biti [...] stopa duga. Donji dio kormila trebao bi biti [...] stope. Grlo mora biti [...] stope uokolo. Donji široki dio bi trebao biti [...] stope širok.

Potrebna su mu 2 Bayonne kormila. Promjer bi trebao biti [...]. Trebala bi biti [...] duga od jednog kraja do drugog, promjera [...] stope, donji široki dio širok [...] stope.

Potreban mu je čamac ''skiff'' dugačak [...] stope. Njegovo dno trebalo bi biti [...] stope. Trebao bi biti [...] stope visok. Trebao bi biti širok [...] stope.

Za ovu našu galiju potrebna su 4 sidrena konopca (sidrena kabela, paripine), od konoplje od po 50 koraka. Korak bi trebao težiti 6 libre.

Treba mu 1 headfast (1 konopac s kojima se privezuje pramac broda za pristanište) od 60 koraka. Korak bi trebao težiti 4 libre.

Potrebna su mu 4 konopa za sidrene plutače od po 50 koraka, korak 3 libre.

£ 162b

[naslovi:]
Jarbol

Katarka (lantina)

Jarbol

Mala katarka (lantina)

Kormila

Čamac ''skiff''
…

Mihael također crta i blok jarbola i vitlo. Prikazuje ih, prostoručnom ilustracijom, na svojoj stranici 146, koja je u knjizi Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 2, Massachusetts Institute of Technology, 2009., označena sa oznakom £ 146b. Prijevod teksta zapisa, koji prethodi ovoj ilustraciji je slijedeći:

Michael of Rhodes (Author);
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, Massachusetts Institute of Technology, 2009.,
Volume 2,
str. 441.

ZA NAPRAVITI GALIJU FLANDRSKOG DIZAJNA I SVE NJEZINE DIMENZIJE

£ 146b

''Pewtrel'' (Privremena poprečna pregrada koja se koristi za skladištenje vreća s vunom.) trebala bi imati zubac, i staviti 1 zubac poprijeko, i | zupci sa strane i dolje. Trebala bi imati 4 koljena naprijed, od 10, 11, 12 1/2 i 13 stopa. Na prvom zupcu 11 vreća, jedna sa uvrtajem, druga 12, treća 13, četvrta 14.

''Pewtreli'' za krmu: prva od 13 stopa, druga od 13 1/2 stope, treća od 14 stopa, četvrta od 14 1/2 stope; za prvu 14 vreća, za drugu 15 vreća, za treću 15 vreća, za četvrtu 15 vreća, a za ostale kako vam se čini da je najbolje.

Ovoj galija treba spremište, užad za vezivanje vreća; treba remene; potrebni su joj premosnice greda, za strane i za palubu. Treba koloturnik. Potrebne su dva klina.

[naslovi:]
Podizač križa

Greda
…

U cijelom dijelu svog rukopisa, posvećenom brodogradnji i opisu brodova, Mihael opisuje tri galije, latinski brod ''nave latina'' sa latinskim jedrima i koku ''nave quadra'' sa križnim jedrom na prednjem jarbolu i latinskim jedrom na krmenom jarbolu. Čini se, da u ovom predočenom isječku, kao i u slijedećem u rukopisu (čiji prijevod ovdje nije prikazan), ilustracije tematski ne prate tekst. U ovom slučaju sa sigurnošću mogu reći da se na ilustraciji radi o bloku jarbola, koji, u svakom slučaju, prati podizač križa, te o vitlu. Bogatstvo je što nam ih je Mihael nacrtao.

Ponegdje, kada se pojavljuju u dva ili više navoda, određene proporcije ili mjere elemenata, koje Mihael navodi, se neznatno razlikuju. U slijedećem prijevodu citata pokazati će se rezlika u konstrukciji bloka jarbola kojega je naveo na svom listu 170 (£ 170a). Tu blok jarbola definira dugačkim jednu stopu po koraku cijele duljine jarbola i navodi kako bi trebao biti širok kod kolotura (Užlijebljeni kotači u blokovima.) kao jedna petina cijele duljine bloka jarbola. No sada, na drugom mjestu, to je neznatno drugačije. U ovom dijelu Mihael navodi opčenite proporcije i dimenzije elemenata. Prijevod citata:

Michael of Rhodes (Author);
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, Massachusetts Institute of Technology, 2009.,
Volume 2,
str. 507., 509.

ZA NAPRAVITI JARBOLE, KATARKE, SIDRENE KONOPCE, KORMILA, SIDRA, SARTIJE I SVE NJIHOVE MJERE

Ovo će biti upute za izradu jarbola i katarki. Za debljinu, svi jarboli, kako mali tako i veliki, trebaju imati opseg od 1/2 pedlja po koraku čitave visine jarbola. I sve katarke trebaju imati dijametar od 1/4 pedlja (po koraku) njihove duljine.

Sada je potrebno kupiti penoni (Penini su oblice latinske katarke.) kako bi napravili katarku od 12 koraka; trebali bi kupiti penon od 8 koraka, a to je trećinu manje nego li je katarka duga, a to je, 8 koraka i dvije stope više po duzini (duzina je 12 nečega, tucet.). To će biti 8 koraka i 2 stope.

£ 180b

Trebati ćete jedan penon za stello (Stello je prednja, niža, teža oblica latinske katarke.), koji treba biti upola dužine katarke i dvije stope više po duzini (duzina je 12 nečega, tucet.). To će biti 6 koraka i 2 stope. Zajedno će ovi penoni biti 14 koraka i 2 stope. Sada želimo znati koliko će preklapanje naše katarke biti. To će biti 2 stope po koraku dužine katarke, što je, po duzini (duzina je 12 nečega, tucet.). Dakle, katarka je 12 koraka duga, preklapanje će biti 14 stopa. Ventame (Ventame je gornja, stražnja, lakša oblica latinske katarke.) će biti 8 koraka 2 stope, stello 6 koraka 2 stope, što će biti 14 (koraka) 4 stope, preklapajući se u 14 stopa. Ostaje 12 koraka čistog u katarci (cjelovito).

I znajte da katarka treba imati jednak broj stopa u opsegu koliko imaju penoni u pedljima, kada su privezani zajedno. I visci (Konopci na kojima visi katarka.) i konopci kojima su omotane karake kako bi se oblice katarke čvrsto povezalo i viske osiguralo, su odrezani u jednakim proporcijama.

£ 181a

Evo načina za napraviti blokove jarbola, kako velikih tako i malih jarbola, po vašem odabiru. Prvo, svi blokovi jarbola, kako veliki tako i mali, trebaju biti 1 stopu dugi po koraku čitave dužine jarbola. I blok jarbola treba biti širok šestinu svoje čitave dužine. Recimo da je jarbol 24 koraka dug. Blok jarbola bi trebao biti 24 stope dug i blok jarbola treba biti šestinu širok, a to je 4. Tako ovaj jarbol od 24 koraka treba blok jarbola od 24 stope i širinu | od bloka jarbola 4 stope. I to je naćin na koji se izrađuju blokovi jarbola, veliki i mali, kako sam opisao poviše.

Odmah na početku konstruiranja jarbola i katarki, nakon primjenjivanja mjera koje su iznijeli pl. Sagri i Mihael, potvrđen je nerazmjer elemenata. Ove dvije formule, pravila, pokazale su se u potpunosti neprimjerene za implementaciju kada je navičela koka u pitanju. Jarbol, konstruiran prema Mihaelom pravilu je preuzak, dok je onaj konstruiran prema pravilu pl. Sagrija prenizak. Mihaelovo jedro obješeno na katarku i jarbol pl. Sagrija, palo je nisko i kada bi bilo moguće, prodrlo bi niže u trup broda. Nedvojbeno, pravila nisu adekvatna za primjenu u ovom slučaju.

Inaće, pravilo za određivanje debljine jarbola i katarki kod obojice daje otprilika idemtičan rezulta, ali ipak, pravilo pl. Sagrija rezultira malo širim jarbolom. Mihael preporuča postaviti jarbol visine 3 1/2 najveće širine palube. Ali njegova je koka u mjerilu 1:3,4. Takva visina jarbola odgovara dužini palube. Slijedeći ovu spoznaju, jarbol koji odgovara dužini palube, tj. postavljanje visine jarbola od 2 1/2 najveće širine palube, očekivano je. Ovakva postavka otprilike odgovara pravilu pl. Sagrija. Sljedeći prikaz navičela koke predočava rezultat takvog eksperimenta.

Postoje još dva artefakta,umjetnine, koja su pomogla rasvjetljavanju ove zagonetke:

Prva je drvorez koji prikazuje karaku s dva jarbola, s četvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, Engleska. Ovdje valja postaviti znak jednakosti između naziva ''karaka'' i ''koka'' iz tog povijesnog perioda. Naziv koka, upotrebljavao se više u Mediteranu, dok je ''karaka'' prisutnija u Sjevernom moru. No ipak, ova dva tipa broda tada su bila još nedefinirana i nije postojala definirana razlika među njima. To objašnjava Dr. Daniel Zwick u svom rukopisu ''Bayonese cogs, Genoese carracks, English dromons and Iberian carvels: Tracing technology transfer in medieval Atlantic shipbuilding'' koji je objavljen u: Itsas Memoria. Revista de Estudios Marítimos del País Vasco 8, 2016. Donostia-San Sebastián : Untzi Museoa – Museo Naval, pp. 647-680.
Prijevod ovog rukopisa parafrazirati ću u slijedećem poglavlju. Dr. Daniel Zwick, uspoređujući povijesnu dokumentaciju i artefakte sa podvodnim arheološkim nalazima, daje izuzetno precizan presjek klinker i karvel tehnike gradnje brodova u Sjevernom moru i Mediteranu, od same pojave koka do vremena kada je karaka bilu na svom vrhuncu. Naglašava podjelu običaja gradnje klinker tehnikom, tehnike u kojoj se školjka broda napravi prva, pa se u nju postavljaju ojačanja, rebra, te gradnje karvel tehnikom u kojoj se prvo načini konstrukcija rebara, te se preko nje postave platnice, zatvarajući trup broda u konačnici. Otkriva i fazu prijelaza sa klinker tehnike na karvel tehniku, kada se pri izradi broda koriste osnovna rebra, te se preko njih saviju platnice čineći trup broda, te se u tom procesu izrade, rebra postavljaju u fazama kako se trup završava. Klinker se u Mediteran spustio iz Sjevernog mora, sjevernomorskim kokama, gdje je doživio usavršavanje i prijelaz u karvel, koji se odatle proširio nazad u Sjeverno more. Prelazna faza iz klinkera u karvel trajala gotovo stotinu godina i vrlo je zanimljivo način na koji Dr. Daniel Zwick to objašnjava služeći se ilustracijama i činjenicama sa podvodno arheoloških nalaza.
Kao jedan od primjera ovog prelaza, postavlja dva sačuvana modela 15. st.: model Ebersdorf "cog/holk" od ca. 1400. i model Mataró "carrack/nao" iz 1389.-1449. (Coca de Mataró). Navodi kako je prvi brod nedvojbeno načinjen u klinker tehnici, dok je drugi u karvel tehnici.

…Bez obzira na tipske oznake pripisane modelu Ebersdorf "cog/holk" od ca. 1400 (lijevo) i model Mataró "carrack/nao" iz 1389.-1449. (desno), čine se vrlo sličnima, sudeći po čvrstom dojmu koji ostavlja visoki nadvodni bok, kratki omjer duljine i širine i zakrivljena pramčana stava. Suvremenicima su se mogli činiti kao ista kategorija brodova, ali temeljno konstrukcijsko načelo tehnike klinkera, koja je školjka-prvo, a u kojoj se školjka napravi prva, kod prve makete-broda i tehnici karvela, koja je kostur-prvo, u kojoj se kostur napravi prvi, kod druge makete-broda, ne može biti različitiji (Izvor: lijevo: Holger Strauß, desno: Pomorstvo Muzej Rotterdam).

Model Ebersdorf "cog/holk" od ca. 1400 (lijevo) i model Mataró "carrack/nao" iz 1389.-1449. (desno)
Izvor: Dr. Daniel, Zwick, Bayonese cogs, Genoese carracks, English dromons and Iberian carvels: Tracing technology transfer in medieval Atlantic shipbuilding, objavljeno u: Itsas Memoria. Revista de Estudios Marítimos del País Vasco 8, 2016. Donostia-San Sebastián : Untzi Museoa – Museo Naval, pp. 647-680.


Usvajanje Mediteranske tehnike u Sjevernom moru i na obali Atlantika bio je slijed razvoja brodogradnje. Kao primjer razvoja, konkretno, razvoj jednojarbolnog broda u trojarbolni, preko dvojarbolnog, navodi i primjer dvojarbolne karake (koku) prikazanu na drvorezu na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, Engleska. Karaka (koka) ima dva jarbola. Na glavnom, prednjem jarbolu ima četvrtasto jedro, dok na krmenom ima latinsko. Dr. Daniel Zwick, u svom osvrtu, govori o engleskoj kruni i načinu na koji je primjenjivala inovativne korake na brodovima koje je mahom zapljenila:

… Šest genovskih karaka je pored glavnog jarbola imalo krmeni jarbol s latinskim jedrom kao što se vidi na gore spomenutim cochama, poput Sancta Maria & Sancta Brigida, koje su zaplijenjene 1410. Ovaj jarbol bio je novost i tek je 1420. izraz mesan maste (krmeni jarbol) bio u upotrebi u Engleskoj.[cxv] Rezbarija karake s dva jarbola na crkvenoj klupi u King's Lynnu ca. 1415. svjedoči o ovom ranom razvoju, prikazujući 'najbolju' pomorsku tehnologiju[cxvi] u to vrijeme (Sl. 9). Između 1416. i 1422. šest kraljevskih engleskih brodova opremljeno je drugim jarbolom, prema genoveškom modelu, u koji je uveden i «flaill» — vjerojatno španjolsko vitlo — kako bi se olakšalo podizanje glavnog jedra.[cxvii] Ali ubrzo nakon toga, dodan je treći jarbol. Najraniji dokaz ukazuje na datum oko razdoblja od 1420. do 1436. u Engleskoj, [cxviii] nedugo nakon stvaranja najranije poznate ilustracije broda s tri jarbola iz katalonskog dokumenta iz 1406. [cxix] Kao što se moglo očekivati nakon takvog kapitalnog zarobljavanja koje je uključivalo naprednu stranu tehnologiju, nisu se štedjeli napori da se genoveške karake iskoriste za englesku kraljevsku službu.

Razmatrajući mogućnosti tehnike gradnje primijenjene na navičela koki, nameće se jednostavan i jednosmjeran zaključak. Dno koke je obloženo olovnim limovima (pločana). Ovo bi bilo vrlo teško izvesti, gotovo nemoguće, kada bi trup bio načinjen u klinker tehnici, jer kod klinker tehnike više platnice uvijek preklapaju niže, te je trup nazubljen. Za očekivati je da je trup načinjen u tehnici u kojoj nazubljenost nije prisutna, a to je upravo karvel tehnika. Nadalje, prisutnost dva jarbola otkrivaju da je koka u potpunosti bila moderna, napravljena prema posljednjoj rijeći tehnike, što opet, isključuje klinker tehniku. Dakle, za pretpostaviti je da je navičela koka načinjena u karvel tehnici.

Karaka s dva jarbola, s četvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, prikazana je na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, Engleska (Izvor: HUTCHINSON 1994).
Izvor: Dr. Daniel, Zwick, Bayonese cogs, Genoese carracks, English dromons and Iberian carvels: Tracing technology transfer in medieval Atlantic shipbuilding, objavljeno u: Itsas Memoria. Revista de Estudios Marítimos del País Vasco 8, 2016. Donostia-San Sebastián : Untzi Museoa – Museo Naval, pp. 647-680.



Prvi osvrt, 2.1.2024.. Završetak trećeg dijela.
Zoran Pavlović, MarisStella Ltd


Prečac za četvrti dio:
Navičela, istina ili mit _ dio četvrti


Prečac za prvi i drugi dio:
Navičela, istina ili mit _ dio prvi
Navičela, istina ili mit _ dio drugi

Povratak u galeriju trgovine, hrvatski:
MarisStella Model Ship Kits

Back to the shop gallery, English:
MarisStella Model Ship Kits

Torna alla galleria del negozio, Italiano:
MarisStella Model Ship Kits