09.03.2024. | News
Navičela, istina ili mit _ dio osmi
Prečac za prvi, drugi, treći, četvrti, peti, šesti i sedmi dio:
Navičela, istina ili mit _ dio prvi
Navičela, istina ili mit _ dio drugi
Navičela, istina ili mit _ dio treći
Navičela, istina ili mit _ dio četvrti
Navičela, istina ili mit _ dio peti
Navičela, istina ili mit _ dio šesti
Navičela, istina ili mit _ dio sedmi
Rekonstrukcija jarbola, katarki i jedara na navičela koki prema manuskriptima Mihaela i pl. Sagrija. Krmena lantina na lijevom prikazu je rekonstruirana prema Mihaelovom manuskriptu, dok je krmena lantina na desnom prikazu rekonstruirana prema manuskriptu pl. Sagrija. Mihael navodi kako se oblice ove lantine trebaju konstruirati prema dužini, tj. visini krmenog jarbola iznad palube, dok pl. Sagri navodi kako dužina cijele ove lantine treba biti identična dužini cijelog krmenog jarbola. Krmeno latinsko jedro na oba prikaza rekonstruirana su prema manuskriptu pl. Sagrija.
Prvi osvrt, 2.1.2024.. Dio osmi.
Zoran Pavlović, MarisStella Ltd
Jedro, opčenito, prema spoznaji iz 2024. godine
''Jedro'', u: Pomorska enciklopedija I. izdanje (1954-1964), Digitalizirano izdanje Pomorske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, Zagreb 2020. dostupno na:
https://pomorska.lzmk.hr/Natuknica?ID=3072 (20.veljače 2024.)
JEDRO, platno (hasura, pleter, koža i dr.) razapeto na brodu i izloženo vjetru, da potiskuje i goni brod.
Sva jedra na brodu zovu se skupnim imenom jedrilje, a svako jedro ima — prema svom položaju, obliku i svrsi — svoje osobito ime. Jedra se uglavnom dijele u dvije vrste: 1. uzdužna jedra razapeta paralelno s uzdužnicom broda (na pr. sošna i letna jedra, prečke i vrške); 2. poprečna jedra, razapeta poprijeko na križevima i pršnjacima (na pr. križna i pršna jedra). Prema vrsti jedara, razlikuju se jedrenjaci, а о vrsti jedrilja ovisi način manevriranja.
...
NAZIVI JEDARA
Prema vrsti jedara, razlikuju se jedrenjaci s uzdužnim, poprečnim i s miješanim jedriljem. Iako nakon uvođenja prečaka iznad kosnika i sošnog jedra na krmenom jarbolu nema više čistih križnjaka, ipak se brodovi s križnim jedrima ubrajaju u skupinu brodova s poprečnim jedriljem, jer su pri manevriranju sošnjača i prečke sporedna i pomoćna jedra. Križnjak (brod s križnim jedrima) ima od uzdužnih jedara: prečke, letna jedra i jedno sošno jedro na krmenom jarbolu.
Križna jedra nazivaju se prema križu, pod kojim su razapeta. Jedro razapeto ispod križa, koji je obješen na glavi jarbola (deblenog križa), zove se debleno jedro ili debljača. Iznad njega je razapeto košno jedro (košnjača), koje je obično podijeljeno na donju i gornju košnjaču. Iznad košnih jedara razapeto je sljemeno jedro, koje se isto tako dijeli na gornju i donju sljemenjaču. Iznad sljemenjače razapinje se vrhovnjača, a iznad nje nadvrhovnjača (sl. 1).
Da bi se mogla razlikovati jedra iste visine na različitim jarbolima, uz naziv jedra dodaje se i oznaka jarbola. Na pr. košnjača na pramčanom jarbolu zove se pramčana košnjača, a zatim na ostalim jarbolima prema krmi: prednja košnjača, glavna košnjača, stražnja košnjača i krmena košnjača.
…
IZRADBA JEDARA
Jedra se izrađuju od jedrenine, koja se tka od kudjelje, lana ili od pamuka. Pamučna jedrenina je za jednu trećinu slabija od ostalih, ali je lagana pa se upotrebljava za izradbu malih i laganih jedara. U novije se doba za velike jedrenjače upotrebljavaju samo lanena jedra.
Jedrenina se prodaje u omotima (pečama) od 70—80 m dužine i to u krojkama širine 33—61 cm. Svaka je krojka tkana od potke, koje teku u poprečnom smjeru, i osnove, koje se uvijaju oko osnove u uzdužnom smjeru. Zbog toga se svaka krojka pod opterećenjem u uzdužnom smjeru rasteže za 3—4% dužine; to treba imati na umu, kad se kroji jedro.
Lanena je jedrenina mnogo mekša od kudjeljne; mekoća i savitljivost velika je prednost, osobito kad se jedro smoči. Mokra kudjeljna jedra obično su toliko kruta, da su za rad veoma nepogodna. Jedra se troše najbrže na onim mjestima, gdje kod lepršanja udaraju u jarbole, koševe, košiće i ondje, gdje se po njima povlače razna užeta. Pritom se deru uvijek niti osnove, a potka, koja je utkana i s obje strane pokrivena osnovom, dobro je zaštićena.
Po čitavoj dužini jedrenine, s obje strane krojki, izrađena je 2—3 cm široka živica, kojoj je unutrašnji rub označen jednom utkanom crvenom ili modrom niti, što služi jedraru kao vodilica pri šivanju. Jedra se šiju jedrencem, koji se uvijek dvostruko provuče kroz iglu. Pri šivanju jedrenac se maže voskom pomiješanim s terpentinskim uljem, ili se umače u katran, u kome ima malo ulja. Pamučna se jedra šiju samo pamučnim koncem, koji se maže voskom.
Pojedine se krojke međusobno spajaju sa dva do tri šava: dva kosa šava šiju se po obojenim rubovima živica, a kad se radi sa tri šava, trećim se ravnim šavom šije u sredini. Kako se pojedine živice međusobno prekrivaju, to se pri izradbi jedra gubi 3 cm širine, pa korisna širina krojke ostaje samo 58 cm. Način šivanja desnog ruba križnog jedra s porubom i pojačanjem prikazuje sl. 3.
Jedra se uvijek obrubljuju porubnicima. Porubnici su katranjeni konopi od tri struka, dosta mekano uvijeni, da se ne bi previše rastezali. Prije ušivanja, porubnici se moraju dobro istegnuti s pomoću kolotumika. Na modernim velikim jedrenjacima počeli su se na debljačama i košnjačama upotrebljavati porubnici od veoma mekih čeličnih čela. Porubnici od konopa šiju se uz porub okatranjenim špagom; pritom se igla provlači kroz pojedine strukove konopa. Ako se za porubnik upotrebilo čelo, mora se najprije oviti ovojnicom, pa tek onda prišiti, opšivanjem oko čela.
Pri krojenju jedara mora se dobro paziti na točnost mjera; prije nego se počnu rezati krojke, mora se čitavo jedro najtočnije nacrtati u što većem mjerilu; to nije teško, ako se krojke moraju rezati točno poprijeko, jer se može držati jedne osnovke, ali ako se krojka mora rezati koso, potrebno je najprije nacrtati poprečnicu, odmjeriti na jednoj strani dužinu i olovkom po platnu nacrtati dijagonalu, po kojoj će se rezati platno.
Pri crtanju jedara mora se raditi veoma pažljivo. Svaka se stranica mora crtati ravnalom, a sredine pojedinih stranica odrediti šestilom. Iako za svako jedro postoji nacrt, ipak je dobro dimenzije provjeriti mjerenjem križeva, sošnjaka i jarbola na brodu, da se ne pojave pogreške. Ako se moraju krojiti jedra bez nacrta, dobro je od porubnog konopa izraditi privremeni porubnik bez jedra, namjestiti ga na određenom mjestu i na taj način provjeriti mjere za daljnji rad s platnom.
Jedra se nikad ne izrađuju kao ravne plohe, jer bi slabo »lovila« vjetar. Kad puše vjetar, jedra moraju imati umjereni »trbuh«, koji pojačava djelovanje. Da bi se postigao takav trbuh, moraju krajevi biti uvijek malo izbočeni, ali izbočenost mora biti točno odmjerena, inače rubovi prerano lepršaju. U svakom slučaju treba imati na umu, kojoj svrsi služi jedro: da li za olakšanje prihvaćanja ili otpadanja, da li za jedrenje uzvjetar ili s krmenim vjetrom; prema tome treba odrediti i oblik jedra.
Križno jedro šije se od vertikalnih krojki i ono je simetrično lijevo i desno od jarbola. Rubovi jedra su porubljeni, a na taj dvostruki porub prišiven je mekani porabnik. Gornjim porabom jedro je razapeto na križu, donji je porub slobodan i zove se uzdeni porub. Vanjski su porubi desni i lijevi. Desni je okrenut prema desnom boku broda, kad je jedro razapeto. Porubljeni kutovi jedra zovu se rogljevi. U njima su obično upletena oka, vijenci, omče ili prsteni. Donji se rogljevi zovu uzdeni rogljevi. Na onim mjestima, gdje se jedro naslanja na koš ili na drage oštre dijelove snasti, prišivaju se pojačanja, t. zv. pregače, koje se izrađuju s krmene strane donje košnjače i donje sljemenjače, gdje jedro kod lepršanja udara u koš i košić. Osim pregača, prišivaju se i vodoravna pojačanja na mjestima, gdje se nalaze kratice, pa i vertikalna pojačanja, da jedro bude što čvršće. Na desnom i lijevom porabniku upleteno je nekoliko vijenaca, oka i ošvica za krȁtke, burine i kratne natege.
Križna se jedra vežu za priveznik na križu pomoću vezica. Priveznik je čelo ili čelična šipka, koja teče duž križa. Kad su ubrana i smotana, križna se jedra vežu uz priveznik posebnim podvezama. Na jahtama se smotana jedra obuku i u navlake od bijelog lanenog platna.
Za izradbu križnog jedra treba poznavati: dužinu gornjeg poruba, razmak uzdenih rogljeva, visinu jedra i zaobljenost uzdenog poruba. Ti se podaci dobivaju iz nacrta. Ako nema nacrta, dimenzije se mogu izmjeriti na križu. Zaobljenost, t. zv. preluk uzdenog poruba, u odnosu na visinu jedra, obično iznosi: na debljačama 6,5%, na donjim košnjačama 10%, na gornjim košnjačama 5%, na donjim sljemenjačama 12%, na gornjim sljemenjačama 6%, a na vrhovnjačama i nadvrhovnjačama 5%. Ako se ova jedra uporede sa starijim nacrtima, opazit će se, da je u novije doba zaobljenost križnih jedara mnogo manja. Na starijem kroju debljače srednja je polovica uzdenog poruba bila gotovo ravna, dok su desna i lijeva četvrtina dužine bile parabolično zaobljene.
Broj potrebnih krojki za izradbu nekog jedra izračuna se tako, da se dužina poruba, koji siječe krojke okomito, podijeli korisnom širinom krojke. Sve podrobnosti prije krojenja najbolje je odrediti grafički na nacrtima (sl. 4). Nacrte treba izrađivati vrlo pažljivo i u što većem mjerilu, pa tek kad su gotovi i provjereni, može se pristupiti mjerenju i rezanju platna.
…
OPREMA JEDARA
Jedra se opremaju raznom opremom za razapinjanje, opružanje, jedrenje, ubiranje, kraćenje, motanje, privezivanje i oblačenje.
Rogljevi su ojačani kutovi jedra; mogu biti opremljeni na razne načine. Podvezani rogalj (sl. 5, A) izrađen je podvezivanjem porabnika u obliku udvojka. U udvojak je umetnuta okrugla omča; na nju se zaskobljuju koloturi oglava i uzde križnog jedra. Oko podvezanog dijela porabnika obavijen je vijenac trećeg kolotura za glavnu ubralju. Rogalj s unutrašnjom omčom (sl. 5, B) ima omču u jedru s unutrašnje strane porabnika. Na nju je zaskobljena oveća skoba, koja nosi koloture za oglav, za uzdu i za glavnu ubralju. Rogalj s vanjskom omčom (sl. 6) nosi omču na čvrstom pritegu izvan porabnika. Za omču je s donje strane pričvršćena uzda, a s gornje strane kolotur glavne ubralje. Najviše se upotrebljava na križnim jedrima. Prstenasti rogalj (sl. 7, A) ima velik čelični prsten provučen kroz dvije omče na krajevima porabnika. Trooki rogalj (sl. 7, B) nosi željezni okov sa tri oka. Kroz gornja dva provlače se omče porabnika, na donjem oku pričvršćena je uzda, a na sredini trookog okova privezuje se kolotur glavne ubralje.
Ubralje su užeta, koja služe za ubiranje (skupljanje) jedara radi motanja i vezanja. Križna jedra imaju tri skupine ubralja: glavne, trbušne i vanjske. Glavne ubralje nalaze se s krmene strane križnih jedara, ubiru uzdene rogljeve jedra i dižu ih do križa. Oba uzdena roglja imaju po jednu glavnu ubralju, koja je obično jolača. Na starijim jedrenjacima nepomični je kolotur pričvršćen na donjem očnjaku krajnjeg križnog okova, poteg zatim teče duž križa, prolazi kroz jedan kolotur kod sredine križa i spušta se niz jarbol do palube. Pomični je kolotur pričvršćen na uzdenom roglju jedra. Glavne ubralje dižu uzdene rogljeve do križa, zatežu ih i drže donji (uzdeni) porub dobro opražen uz križ, dok se jedro ne smota i veže. Na modernim velikim jedrenjacima glavne ubralje imaju gornji nepomični kolotur bliže sredini križa, tako da se rogljevi pri ubiranju preslože koso prema sredini. Jedra razapeta na pomičnim križevima obično nemaju ubralja.
Trbušne ubralje služe za ubiranje sredine (trbuha) jedra. Ima ih sa svake strane po 2—3, a i rađene su kao jolci. Poteg teče od uzdenog poraba, ispred jedra, preko kolotura na košu, pa zatim niz jarbol do palube. Katkad su ubralje pričvršćene iza uzdenog poruba s druge strane jedra, potpasuju trbuh i tako bolje ubiru čitavo jedro. Trbušne ubralje dižu sredinu jedra i drže je uz križ, sve dok se jedro ne smota i veže (sl. 9).
Vanjske ubralje služe za ubiranje desnog i lijevog poruba prema sredini križa. Obično je sa svake strane jedra po jedna ubralja, a izrađene su kao jolci. Poteg teče od poruba ispred jedra, kroz kolotur na košu i spušta se niz jarbol do palube. Donje košno jedro nema vanjskih ubralja, a na modernim jedrenjacima često nema nikakvih. Ako gornje košno jedro ima stalne uzde, nema glavnih ubralja; ako je to jedro maleno, nema ni trbušnih. Kad se jedro želi ubrati, mora se spustiti popuštanjem podizača i potezanjem poteznica. Na modernim jedrenjacima to jedro ima obično samo uzde i sa svake strane po jednu trbušnu ubralju.
…
Burine su zastarjeli dio opreme za opružanje jedara. To su konopi, koji treba da nategnu i bolje opruže jedro prema vjetru, da mu prednji porub bude oštrije razapet i da ne leprša. Danas se veoma rijetko upotrebljavaju. Burine prvenjače bile su pričvršćene osobitom rasponicom za jedro, tekle su prema pramcu i prolazile su kroz kolotur, koji je bio pričvršćen na pramnici ili na kosniku te su svršavale na palubi. Burine prednje ili glavne debljače tekle su preko kolotura na deblenom letu, pa su se odatle spuštale do obodnice na palubi.
…
Uzde služe za zatezanje jedra. Mogu biti jednostavne, jolače ili kolabre. U prvom slučaju uzda vodi od uzdenog roglja izravno na kljunu. U drugom slučaju mrtvi kraj teklaca pričvršćen je na ogradi, razmi, površnici ili palubi, teče kroz kolotur na roglju jedra, pa se zatim vraća na palubu, gdje se nametne na kljunu. Svako križno jedro ima po dvije uzde, na oba donja roglja, dok sošna i ostala jedra imaju samo jednu uzdu na t. zv. uzdenom roglju. Uzde deblenog jedra vode kao jolače ili kolabrice od obodnice ili palube do odgovarajućeg roglja. Na velikim modernim jedrenjacima upotrebljavaju se za zatezanje uzda deblenih križnih jedara posebna zatezna motovila. Ona su namještena na obodnici broda i poslužuju se jednom polugom. Kad je jedro tim motovilom nategnuto, uzda se zapori, skine s motovila i nametne na uzdenu kljunu. Uzde donje košnjače su od veoma jakog čeličnog čela ili lanca, i vode od rogljeva jedra do krajeva deblenog križa, prolaze kroz kolute na tom križu, teku provodnim kolutima pod križem, ulaze u plosnat dvoraki kolotur u sredini križa i spuštaju se pokraj jarbola do prolaza kroz zatežnjak i nametnu se na klinaricu palube. Uzde gornje košnjače su na svim jedrenjacima u staro doba bile obične željezne šipke čvrsto pričvršćene na krajevima donjeg košnog križa. Na modernim jedrenjacima to su čelična čela, koja prolaze kroz kolute krajeva donjeg košnog križa, teku dvorakim koloturom u sredini tog križa, pa zatim niz jarbol u zatežnjak na palubi. Uzde sljemenjača, vrhovnjača i nadvrhovnjača su čela i teku kao uzde donje košnjače.
…
Oglavi služe za pridržavanje donjeg prednjeg roglja jedra, t. zv. oglavnog roglja prema naprijed, dakle protivno od uzde. Od križnih jedara samo deblena, dakle najniža jedra, imaju oglave, koji su izrađeni sasvim slično uzdama, samo što oni drže jedro više prema pramcu. Oglavi velikog deblenog jedra pričvršćuju se izravno za zatežnjak na ogradi ili obodnici, dok se oglavi prvenjače pričvršćuju na oglavnjaku. Oglav sošnjače je zapravo povezica, kojom je oglavni rogalj sošnog jedra vezan za jarbol nešto iznad palube. Oglav vrške je obično konop pričvršćen kao udvojak za oglavni rogalj, tako da njegova dva kraja tvore zapravo dva oglava. Jedan se prebaci na jednu, a drugi na drugu stranu sošnjače. Pri jedrenju je nategnut uvijek oglav u zavjetrini, dok je onaj u privjetrini popušten i prelazi slobodno preko vanjskog podizača sošnjaka. Oglavi prečki su povezice, kojima su oglavni rogljevi prečaka vezani za vijenac, uškicu ili očnjak na kosniku. Oglavi prečke i prečkice su povezice vršnog i vratnog okova prikosnika. Oglav prečnjače obično je pričvršćen na gornjoj uški glavine, a oglav letnjače za krajnju omču pramčanog deblenog ili unutrašnjeg košnog leta, i to iznad stezalica, kojima je leto pričvršćeno za statvu ili prednji obodni lim broda. Oglav oglavnog jedra je priteg, koji drži čitavo jedro u svom pravom položaju, pa se po njemu jedro tako i zove. Oglav je jak konop, kojim je oglavni rogalj, a s njim i čitavo jedro, prednjim krajem pritegnuto prema palubi, a osim toga i prema jarbolu, oko kojeg se često još omota i pritegne. Oglav latinskog jedra nalazi se na prednjem kraju lantine te se njime pritegne oglavni rogalj prema palubi tako, da čitavo jedro dođe u pravi položaj.
Izvlakači služe za izvlačenje, t. j. za razapinjanje jedara. Izvlakač sošnjače upotrebljava se onda, kad je to jedro pričvršćeno na sošnjak s pomoću klizača i klizne tračnice. Izvlakač je čelo, koje je pričvršćeno za gornji vanjski rogalj sošnjače, teče preko koluta na kraju sošnjaka, preko kolotura kod hajmice sošnjaka, pa se zatim spušta niz jarbol na palubu. Na starijim jedrenjacima izvlakač je vodio od koluta pri vrhu sošnjaka na kolotur u sredini glave debla jarbola, pa se tek odatle spuštao prema palubi. Izvlakač prečke upotrebljava se na malim jedrenjačama i služi za izvlačenje obruča, na kome je pričvršćen oglav (sl. 4, str. 635). Izvlakač uzdenog roglja šturnjače je istovetan s uzdom šturnjače, a naziva se ovim drugim imenom samo zato, da se uzda šturnjače ne zamijeni s uzdom njezina deblenjaka.
Uvlakači služe za uvlačenje i spuštanje jedara. Uvlakač sošnjače vodi od gornjeg vanjskog roglja jedra do kolotura pokraj hajmice, pa odatle niz jarbol do palube. Uvlakači prečki su pričvršćeni za podizne rogljeve prečki, provučeni su kroz nekoliko letnih prstena, teku niz leto do kolotura pri kraju leta, ili na kosniku, a odatle niz kosnik do palube. Uvlakači letnih jedara pričvršćeni su na podiznim rogljevima letnih jedara, prolaze kroz nekoliko letnih prstena, teku niz leto do kolotura pri kraju leta, na jarbolu ili na priponama, a onda odatle do palube. Uvlakač vrške vodi obično od podiznog roglja izravno na palubu. Katkad se glavna ubralja vrške naziva uvlakač uzdenog roglja. Ona vodi od uzdenog roglja najprije nešto nagore, prolazi preko jednog kolotura na vršnim priponama, pa se zatim spušta niz pripone do palube. Modemi jedrenjaci imaju uvlakač i ubralju podiznog roglja spojene u jedno. Takav uvlakač vrške teče od podnožja koša, prolazi kroz kolotur na uzdenom roglju vrške, penje se do kolotura na podiznom roglju, pa se odatle spušta niz jarbol do palube.
RAZAPINJANJE I UBIRANJE JEDARA
…
Križna jedra su razapeta gornjim porubom na križevima i vezana vezicama za priveznike. Oba gornja roglja pritegnuta su prema krajevima križa, tako da gornji porub bude dobro rastegnut. Debljača ima na oba donja roglja po jedan oglav i jednu uzdu. To su obično jake kolabre, kojima je pomični kolotur na roglju jedra, a nepomični kolotur je zaskobljen uz obodnicu na palubi. Oglav prvenjače ponekad se zaskobljuje na oglavnjaku (osobita oblica na obodnici za učvršćenje oglava). Oglavi pritežu jedro prema pramcu, a uzde prema krmi. Pri jedrenju je nategnut oglav u privjetrini i uzda u zavjetrini, a popušteni su oglav u zavjetrini i uzda u privjetrini. Prema tome, na kojoj je strani nategnut oglav, kaže se, da jedrenjak jedri desnim ili lijevim oglavima.
Kad se jedri oštro uzvjetar, moraju se nategnuti i burine (ako ih ima). One idu od vanjskog (prednjeg) ruba jedra do pramca ili kosnika, gdje je pričvršćen nepomični kolotur, a teklac teče niz kosnik do pramčane klinarice. Burine su u zavjetrini uvijek popuštene.
Kad se želi ubrati jedro, povuku se sve glavne i trbušne ubralje do kraja, a zatim se mornari popnu u koš, razmaknu se desno i lijevo na križeve, te ubiru, slažu i motaju jedra tako, da im vanjska površina ostane sasvim glatka. Konačno se jedra oviju i čvrsto vežu. Katkad, osobito u luci za svečanih zgoda, jedra se obuku u omotače od finijeg bijelog platna. Pri vezivanju jedra treba dobro paziti, da budu dobro složena i čvrsto vezana, jer ako se u oluji sama odriješe i napnu, mogu stvoriti veoma opasne balone, koje je veoma teško svladati i ponovo vezati.
Prije razapinjanja jedra se najprije odriješe i odmotaju, zatim se istodobno ispuste iz ruku, da padnu i vise ubrana na ubraljama, a tek na zapovijed: »Razapni!« ispuštaju se ubralje i jedro se pomoću uzda razapinje.
Na modernim jedrenjacima uzde svih križnih jedara, osim debljača, idu od vrha onog križa, koji je ispod jedra, prema sredini križa do dvostrukog kolotura ispod hajmice i konačno na palubu. Pri razapinjanju jedara na pomičnim križevima jedra se odriješe i ispuste, pa se onda dizanjem križa razapnu i s pomoću uzde opruže. Pri ubiranju i motanju najprije se popuste uzde, spusti se križ i zatim jedra ubiru i motaju.
…
Krmeno latinsko jedro u aspektu navičela koke
Rekonstrukciju krmenog latinskog jedra navičela koke najprihvatljivije je prikazati temeljenu na pravilu koje iznosi pl. Sagri. Naknadno razmatranje obuhvaća lepezu mogućnosti i zaključaka, a metoda isključivanja na koncu navodi na moguće rješenje, što je opet rezultat subjektivne prosudbe. Slijedi citat iz djela Kartoznanac Nikole Sagrija, dubrovačkog pomorca u kojemu pl. Sagri detaljno opisuje izradu krmenog latinskog jedra i povezuje ga sa samom konstrukcijom krmenog kasara:
urednici / editori,
Irena, Radić, Rossi;
Damir, Salopek;
recenzenti / referee,
Mithad, Kozličić;
Vinko, Kovačić;
Kartoznanac Nikole Sagrija, dubrovačkog pomorca, Zadar, 2020.,
str. 350. do 355.
Kako se kroji jedro mezane
X. poglavlje
Jedro mezane može se krojiti na više načina, [27v] ali ja ću predočiti samo tri. Najprije ću prikazati najlakši način, zatim drugi koji je malo teži i na kraju treći kojim se izrađuju jedra najljepša na pogled i najprikladnija za služenje svojoj svrsi, koji je i najzgodniji za krojenje, ali ga je najteže razumjeti. Što se tiče prvoga načina, želim reći kako je prva stvar koju se mora učiniti izmjeriti duljinu kasara, to jest od vrha kata do kraja kasara, i to po liniji kutnika, odnosno po vodoravnoj crti. Zatim se prema toj dužini mora izračunati koliko u nju ulazi krojki kanvasa od kojeg se mora izraditi ovo jedro, mjereći širinu kanvasa i računajući spomenutu duljinu kasara, uzimajući u ovom slučaju njihovu polovicu (Tj. mjereći kanvas do pola duljine kasara.). Zatim ćete izmjeriti najveću visinu jedra, to jest po ventamu, a to će biti krajnja krmena krojka toga jedra. Za to ćete napraviti jednu pravokutnu plahtu s toliko krojki koliko [36r] (Na nekoliko mjesta u rukopisu tekst ne slijedi kontinuitet izlaganja, već su stranice ispremiješane iako njihova numeracija teče pravilno. Kako bi se olakšalo razumijevanje sadržaja, one su u prijevodu raspoređene prema kontinuitetu izlaganja, a ne prema broju stranica, što je navedeno i u Napomeni prevoditelja uz transkripciju (str. 256).) će biti dovoljno za ispuniti pola duljine kasara. I sve ćete rezati pravocrtno, onako kako se pruža nit tkanja kanvasa (Tj. po potki.). Kad to napravite, naći ćete jednu točku točno na sredini plahte, kako po duljini tako i po širini, a ona će se lako naći kad se ova plahta po duljini i po širini preklopi. Preko te ćete točke povući ravnu crtu onako kako se pruža nit tkanja. Zatim ćete podijeliti polovicu te crte na četiri jednaka dijela i na razdaljini koja odgovara rasponu jednog od ta četiri dijela postavit ćete drugu točku na jednoj strani te plahte, upravo na tolikom odstojanju od spomenute crte koju smo potegnuli preko one točke u sredini plahte, tako da [36v] ta druga točka bude udaljena od spomenute prve crte toliko koliko iznosi četvrtina od pola dužine one prve crte. Zatim ćete povući drugu crtu ukoso, koja prolazi od spomenute druge točke preko prve i dođe na drugu stranu plahte u treću točku na tolikoj odaljenosti ispod drugog vrha prve crte koliko smo daleko postavili drugu točku iznad spomenute prve crte. Kad to napravite, razrezat ćete plahtu po spomenutoj drugoj crti koju smo povukli ukoso, a nju ćemo nazvati glavnom crtom. Ostat će
Vam dvije gotovo kvadratne (Iz crteža na margini vidi se kako nije riječ o pravilnom kvadratu nego o četverokutu s jednom kosom stranicom.) plahte, kao što se vidi ovdje izvana na primjeru prvog cjelovitog pravokutnika, odnosno plahte, označenog slovima „a, b, c, d“ i na druga dva odvojena, na jednom označenom „a, b“ i na drugom označenom „c, d“. Kad to napravite, uzet ćete ovu donju plahtu označenu „c, d“ i postavit ćete je iznad one druge označene [37r] „a, b“, tako da se spoje svojim stranicama „a, b“ i „c, d“ na ravnim crtama tkanja kanvasa i ostanu Vam, kako se vidi ovdje izvana na dva crteža, spojeni „c“ s „a“ i „b“ s „d“, kao što je prikazano kako biste bolje razumjeli. Nakon što te dvije plahte budu spojene i ponovno oblikuju jednu plahtu sašivenu po sredini, potrebno je označiti točku na jednoj od njenih dužih strana (Iz crteža na margini i pripadajućeg teksta vidljivo je kako se ta točka nalazi na sredini strane.) i povući od nje crtu koja siječe spomenuto tkanje i prolazi ravno u onaj kut koji će biti oštriji, odnosno u šiljatiji kantun druge suprotne strane, a nju ćemo nazvati drugom glavnom crtom.
Kad je povučete, po njoj ćete rezati spomenutu plahtu počinjući od kuta, odnosno kantuna, i kad se već, došavši do strane, [37v] približite na udaljenost od pola palca, nećete više rezati kako se dijelovi ne bi potpuno odvojili. Kad to učinite, okrenut ćete taj maleni odrezani trokut, to jest plahtu, s vrhom prema dolje poput onih krojki jedra gabije (Vidi str. 24r–24v.), kako bi se polovica one strane na kojoj smo označili točku u sredini spojila s drugom svojom polovicom. I kad bude spojena i sašivena, mezana će biti dovršena kao što je prikazano ovdje izvana na zadnjem crtežu. Krojeći ova jedra na taj način, ne gubi se niti jedan palac kanvasa, ali kako je onaj poprečni šav tako velik, to mi se baš ne dopada jer nije dobro kad su prijeklopi (Kod trokutastih su se jedara rubovi krojki, koji su prišivani jedan na drugi tekli usporedno, blizu gornjeg poruba (koji se veže na lantinu), a katkada i donjeg, preklapali jedan preko drugoga prema određenim mjerama, pa je jedro dobivalo „bačvasti“ oblik. Usp. Bellabarba, Guerreri 2002: 20.) svi na jednome mjestu, kao ni sljubnice platica u istome voju (Čeoni sastavci platica brodske oplate u jednom nizu tj. voju.) kod gradnje broda, a ni sastavci kamenja kod gradnje kuća ili utvrda. (Sagriju se ne sviđa što se prijeklopi, ako su napravljeni i na gornjem i na donjem dijelu tkanine, nakon opisanog krojenja nalaze samo na donjem dijelu jedra. Po njegovom mišljenju njihov bi raspored trebao sličiti nizu čeonih sastavaka platica ili sastavcima kamenja ugrađenoga u kuću ili utvrdu, koji ne dolaze jedan ispod drugoga, već su u svakom sljedećem redu pomaknuti prema sredini donje platice ili kamena.) [38r] Kako bi se dobrim dijelom izbjegao taj nedostatak, pokazat ću Vam drugi, ljepši i lakši način. Dakle, kao prvo treba uzeti duljinu kasara, prema kojoj ćete napraviti toliko tako dugačkih krojki da svojom širinom dosegnu upravo do pola ove duljine. Tako ćete napraviti četverokutnu plahtu koju ćemo nazvati savršenim pravokutnikom, kao što je prikazano ovdje izvana. Kad napravite taj pravokutnik, načinit ćete od njega kolut spajajući jedan kraj s drugim i prišivajući ih čvrsto s prijeklopom. Taj šav neka vam posluži za ravnu crtu na kojoj ćete označiti jednu točku, a preko nje ćete povući drugu crtu ukoso, koju zovemo glavnom crtom, označavajući najprije drugu i treću točku, kao što je gore rečeno. (Vidi str. 36r–36v.) Preko te tri točke prolazi glavna crta po kojoj ćete rezati plahtu. Ona će zatim, kad se raznokutnik (Iz crteža na margini vidi se kako je riječ o romboidu.) raširi, izgledati [38v] kao što se vidi ovdje izvana na crtežu. Ovu ćemo plahtu nazvati raznokutnom jer ima dva oštra i dva tupa kuta i time smo već podijelili prijeklop na dva jednaka dijela od kojih jedan ostaje ispod, a drugi iznad. Kad to napravite, naći ćete točnu polovicu jedne od ovih strana i na njoj ćete označiti jednu točku. Od te ćete točke povući drugu poprečnu, odnosno glavnu crtu, prema jednom od onih kutova, to jest kantuna, koji stoje nasuprot, to jest prema oštrom kutu, odnosno onom kantunu koji je šiljatiji. Po toj ćete crti rezati tu raznokutnu plahtu, započinjući rezanje od oštrog kuta prema točki koju smo stavili na polovicu strane. Na toj ćete točki učiniti da se na jednome dijelu malo
drži s drugim pa ćete, okrećući naopako taj trokut koji budete rezali, [39r] dobiti već skrojeno jedro. A kad se obje strane sašiju, jedro će biti gotovo, kao što se vidi ovdje izvana na tri crteža označeno s „p“ – što će reći da „p“ označava prijeklop. Podijelili smo ga tako na tri dijela, jer smo iznova njegovu gornju polovicu razrezali na druga dva jednaka dijela, tako da ostanu dva dolje i jedan gore na vrhu pa se oni gotovo i ne vide. No, ako bi se ipak htjelo potpuno ukloniti ove tako velike prijeklope, pokazat ću Vam treći način koji [28r] uklanja taj nedostatak. Potrebno je izraditi jednu plahtu od toliko krojki koliko će biti dovoljno za ispuniti pola duljine kasara i koje će biti dugačke kao i one prve, ali ih ne treba rezati pravocrtno u smjeru pružanja niti tkanja kanvasa, već naprotiv, koso od četvrtine pana ("Pano" (tal. panno = tkanina) kod Sagrija označava i širinu kanvasa. Vidi 40r–40v.), to jest od četvrtine širine kanvasa, kako od jednog tako i od drugog vrha, povlačeći najprije dvije usporedne crte, razmaknute međusobno toliko koliko iznosi širina kanvasa. Zatim ćete preko njih povući treću poprečnu crtu koja odozdo spaja te dvije u dva prava kuta, to jest na njihovim krajevima po kutniku, to jest na vodoravnoj crti. Zatim ćete na jednoj od te dvije crte postaviti točku udaljenu od one poprečne crte toliko koliko iznosi četvrtina pana. Od te ćete točke zatim povući glavnu crtu po kojoj će se rezati krojke kao što je prikazano ovdje izvana na crtežu na prvoj krojki označenoj „a, b, c, d“ i zatim na drugim četirima [28v] spojenima skupa i označenima brojevima 1, 2, 3, 4.
Kad odrežete toliko krojki koliko je dovoljno da svojom širinom ispune pola duljine kasara i kad ih zatim sašijete zajedno i učinite od njih jednu plahtu, potrebno je naći dovoljno ravno mjesto na kojemu ćete je raširiti. Na jednoj strani njene visine, točno u sredini, označite točku od koje ćete povući crtu prema jednom od onih kutova, odnosno kantuna, s druge strane, to jest prema oštrom kutu, odnosno užem vrhu. Po toj ćete crti početi rezati od spomenutog oštrog kuta, odnosno kantuna, pravocrtno prema onoj točki koju smo postavili nasuprot na sredini ove strane, ali rezanje nećete posve završiti, nego ćete ostaviti malo cijeloga na kraju. Tako ćemo odrezati jedan trokut koji ćete okrenuti vrhom prema dolje, poput [29r] onih krojki jedra gabije (Vidi str. 24r–24v.), kako smo i pokazali na prvom crtežu, i spojit ćete ga s onim četvrtastim dijelom, odnosno velikom plahtom, kao što se vidi na primjeru crteža ovdje na margini.
Cijelim postupkom izvedenim na taj drugi način jedro se mezane može dobro urediti da bude svrsishodno. Ipak, kako na brodu rijetko imamo tako prostrano i ravno mjesto na kojemu možemo obaviti ovo krojenje, čini mi se potrebnim objasniti Vam i treće pravilo koje smo nazvali krojenje jedara murilom (U poglavljima koja slijede govori se o specifičnom načinu krojenja trokutastog jedra (mezane, latinskog jedra). Lantina takvog jedra pložena je koso u odnosu na jarbol, relativno je dugačka (ovisno o veličini jedra), a kako visi na jednom hvatištu („gdje se veže manat“) njeni krajevi „padaju “ i ona oblikuje određeni luk. Kako bi jedro „stajalo dobro“ mora biti rezano tako da gornji porub („lantenal“) kojim se veže za lantinu prati taj luk. To se postiže time da se krojke koje padajući vertikalno dotičući lantenal pod oštrim kutom režu tako da se taj kut sve više smanjuje kako se prilazi vrhu lantenala. Polazišna točka izračuna je broj krojki, a njega ne određuje samo duljina lantenala nego i širina krojki koja je bila određena širinom platna („pano“) kakvo se moglo naći na tržištu. Prema širini krojke napravljeno je mjerilo („muril“), drvena letvica na kojoj je na istom razmaku označena polovica „točaka“ od potrebnog broja krojki jer su se po dvije krojke rezale pod istim kutom (v. 33r). Crta širine krojke i muril postavljen uz njen rub donjim krajem na spomenutu crtu tvore pravi kut istokračnog trokuta čija je hipotenuza rez od 45°. „Uvećavajući i smanjujući po primjerenim točkama“, dakle dodajući točke na dužinu murila ili ih oduzimajući od nje mijenja se dužina hipotenuze a time i kut rezanja. Sukladno broju krojki, za traženu veličinu i oblik jedra vrijednost „točke“ za svako je jedro drugačija. Kod određene veličine jedra u primjerenom razmjeru mogu se rezati i krajevi krojki uz donji porub (gratil). Usp. Bellabarba, Guerreri, 2002: 20.). Zbog toga ćete prema ovom drugom modelu, odnosno uzorku, potegnuti drugu glavnu crtu počinjući od kuta i u točki koja će biti udaljena od prve točke „d“ jedan pano, odnosno toliko koliko je širok kanvas, odnosno koliko iznosi razmak između ovih dviju usporednih crta, što je sve jedna te ista stvar, a ta je crta od poprečne [29v] udaljena jedan pano i četvrt. Po njoj ćete rezati spomenuto jedro odozgo po lantenalu kao što se po onoj drugoj odozdo reže po gratilu, i pri svakom rezu koji budete učinili dobit će se dvije krojke. Dodavajući ih i spajajući zajedno, napravit ćete toliko krojki koliko će dostajati do mjesta gdje se veže manat mezane na njen pinun, odnosno lantinu, a na onome dijelu koji će nedostajati do vrha ventama trebat će odrediti na svake dvije krojke jednu točku, kako odozgo tako i odozdo, kako bi se iskoristila ona četvrtina pana koja se uklanja odozdo i dodaje odozgo, kako bi posljednja krojka ostala odozgo samo jedan pano udaljena od poprečne crte, a odozdo ostala na spomenutoj poprečnoj crti, odnosno pod pravim kutom na ravnoj crti, što je sve jedna te ista stvar, kao što se vidi na dva primjera prikazana u narednom tekstu.
[30r] Prvi primjer
Kako biste bolje razumjeli, mi ovdje ovu crtu odozdo nazivamo gratil, onu drugu odozgo lantenal i treću, koja spaja ove dvije [31r] i tvori trokut, to jest okomicu, nazivamo ventam, tako da ćete, kad smo izrekli jedno ili drugo od ovih naziva, znati o kojem dijelu ovoga jedra raspravljamo. U prvome od ova dva primjera pokazali smo kako izgleda spomenuto jedro mezane do onog mjesta gdje se veže manat. U ovdje navedenom primjeru dolazi pet krojki, a u onom drugom primjeru podijelili smo onu četvrtinu pana, koju smo odozgo uvećali za četiri točke i isto tako onu drugu četvrtinu, koju smo odozdo smanjili za četiri točke.
Uzmimo da ovdje nedostaje osam krojki od manta do vrha ventama, pa će se prva i druga od ovih osam krojki rezati po prvoj točki, odnosno crti, kako odozgo tako i odozdo, što je na crtežu označeno brojem 1; treća i četvrta krojka po drugoj [31v] točki, odnosno drugoj crti označenoj brojem 2; peta i šesta krojka po onoj točki, odnosno crti, označenoj brojem 3; zatim sedma i osma krojka po zadnjoj crti ventama, koja je tako nazvana, odozgo i odozdo po zadnjoj krojki pože, tako da će ove dvije zadnje krojke odozdo biti rezane po ravnoj crti, a odozgo na samo jedan pano. Kako biste me bolje razumjeli, želja mi je nacrtati Vam ovdje dolje jedro mezane, prikazano sa svim njegovim sukladnim mjerama, upozoravajući Vas prije svega kako jedro napravljeno na ovaj drugi način zahtijeva toliko krojki koliko će dostajati da svojom širinom ispune cijelu duljinu kasara. Od tih će se krojki oduzeti one koje se protežu od manta do vrha ventama, a da znate koliko će ih biti, izmjerit ćete trećinu [32r] duljine njihova pinuna i
[30v] Drugi primjer
izračunat ćete koliko će širine kanvasa ući u tu trećinu, mjereći ih odozgo prema onoj glavnoj crti po kojoj se režu, a ne samo prema njihovoj pravoj širini, jer se manat veže na trećini lantine tako da trećina pinuna ostaje izvan jarbola prema krmi, a druge dvije trećine ostaju unutar broda, to jest pružaju se od jarbola mezane prema pramcu. I čini mi se da Vam je to dovoljno znati. Krojite to jedro ponajviše prema iznesenom primjeru koji ovdje slijedi. Još ću Vam reći kako će to jedro skrojeno na četvrtinu (Tj. uzimajući četvrtinu pana kao osnovnu mjeru za rezanje gornjeg i donjeg ruba krojki.) biti dobro za gotovo svaku navu. Ali kako mnoge nave imaju dosta uzvojite kasare, a druge toliko malo da su gotovo vodoravni, kod onih nava koje su tako uzvojite, za koje [32v] odozgo dodajete jedan pano i pridodajete četvrtinu, a odozdo oduzimate četvrtinu, odozgora ćete dodati jedan pano i trećinu, a odozdo ćete opet oduzeti trećinu. Kod onih drugih nava koje su tako malo uzvojite dodat ćete odozgo jedan pano i petinu, a odozdo ćete oduzeti petinu pana. Između te petine i trećine moći ćete krojiti jedro za bilo koju navu, dodajući više od petine i manje od trećine, prema tome kako ćete prosuditi i vidjeti veliki ili mali uzvoj one nave za koju ćete morati krojiti ovo jedro. Samo, koliko odozgo dodate više od jednog pana, isto toliko oduzmite odozdo i pazite da se ne prekorači više od trećine niti manje od petine. Ovu petinu odnosno trećinu, ili onaj dio pana između njih koji budete dodali odozgo na pano, odozdo ćete oduzeti isto toliko. [33r] Kad razrežete toliko krojki koliko će vam dostajati do manta, podijelit ćete na pola toliko točaka koliko će vam krojki biti potrebno napraviti da se dogotovi jedro, to jest za svake dvije krojke stavit ćete jednu točku i postavit ćete ih na jednak međusobni razmak. Želio sam biti prilično opširan kako bih vam pružio prigodu da dobro razumijete kako se po spomenutim točkama jedro oduzima odozgo i povećava odozdo (Očigledno je riječ o pogrešci, jer se u dosadašnjem opisu jedro povećavalo odozgo, a oduzimalo odozdo.), da biste me zatim, kad budemo govorili o drugim rezanim jedrima („Obična“ pravokutna jedara vise na križevima postavljenima poprečno u odnosu na uzdužnu liniju broda, a trokutasta i trapezoidna jedra (sošna, oglavna) postavljaju se tako da prate uzdužnu liniju. Dok je krojenje prvih relativno jednostavno, pri krojenju drugih njihovi se sastavni elementi – krojke – moraju rezati na poseban način kako bi jedro stajalo dobro i bilo učinkovito. Vjerojatno je to bio razlog što se takva jedra zovu zajedničkim imenom "rezana jedra", tal. vele di taglio. Najpoznatije među njima bilo je tzv. latinsko jedro.), prema ovom primjeru mogli u malo riječi razumjeti. O tome poslije mislim raspraviti, znajući kako je lijepo ako ih svi znaju krojiti, a ponajviše što se to Vama može ukratko objasniti, a da to dobro razumijete. Najprije ću Vam ovdje nacrtati mezanu od 26 krojki kako slijedi („Kako slijedi“ trebale su biti posljednje riječi na stranici 33r, koje se prema tadašnjem običaju u pisanju ponavljaju kao početne u naslovu na sljedećoj str. 33v: „Slijedi primjer ...“. Ovdje je, međutim, ostala u sredini jer je autor tekst „a zatim ...odozdo.“ dopisao iza nje na dnu stranice, kako bi mu cijela str. 33v ostala slobodna za crtež mezane.), a zatim ćemo raspraviti o drugim jedrima. Treba napomenuti kako je kod šivanja tog jedra potrebno odozgo napraviti prijeklope dugačke dva i pol pedlja i široke četiri palca, ali odozdo ih se neće napraviti. Polovica krojki šiva se s jedne strane, a druga s druge strane. Kod postavljanja će se dobro rastegnuti odozgo, ali ne suviše odozdo.
Dio koji upućuje na daljnju raspravu je dio u tekstu iz priloženog citata pl. Sagrija koji definira način na koji je postavljena krmena lantina na pripadnom krmenom jarbolu:
'' …jer se manat veže na trećini lantine tako da trećina pinuna ostaje izvan jarbola prema krmi, a druge dvije trećine ostaju unutar broda, …''
Ovaj dio direktno potiče novo raspravljanje o načinu na koji je postavljena krmena lantina na krmeni jarbol. Pl. Sagri vrlo uvjerljivo navodi kako krmena lantina treba biti postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezina jedna trećina proteže prema nazad, prema krmi, a preostale dvije trećine prema pramcu broda.
Prema sagriju, krmena lantina je identične dužine kao i krmeni jarbol koji je nosi, dok se prema Mihaelu krmena lantina ipak drugačije računa. Mihaelovo pravilo niže je u tekstu. Prema Mihaelu, krmeni je jarbol točno polovicu dužine prednjeg, glavnog jarbola i nedvojbeno svoju petu ima među gredama u konstrukciji na dnu krmene statve. Budući da pl. Sagri svoj manuskript piše poprilično kasnije (oko 150 godina), vjerojatnije je da na navičela koki treba primijeniti upravo Mihaelovo pravilo.
Priložen je prikaz na kojemu je dužina krmenog jarbola polovicu dužine prednjeg, glavnog jarbola, a krmena lantina je dugačka kao i krmeni jarbol. Latinsko jedro krmenog jarbola računa se prema pravilu pl. Sagrija.
Pri određivanju položaja krmene lantine na krmenom jarbolu, valja razmotriti detalj s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa, 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images) i posvetiti se izdvojenim isječcima. Ako su detalji na isječcima doista nacrtani na karti 1482. godine, podaci koje oni pružaju su izuzetno vrijedni.
Na dijelu detalja je prikazana karaka ili karavela koja ima tri jarbola. Ističe se veliko, glavno križno jedro na kojemu su ilustrirani detalji kao što su binde, pozastrele, bonete, uzde. Čini se da je veliki dio opute pravilno ucrtan. Raspored elemenata uvelike odgovara Mihaelovom manuskriptu. Krmena lantina je, čini se, identične dužine kao krmeni jarbol. Krmeni je jarbol najvjerojatnije polovica dužine prednjeg, glavnog jarbola. Očito je da je krmena lantina postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda. Ovo se ne podudara sa manuskriptom pl. Sagrija. Možda je kod njega riječ o tehničkom razvoju jarbola i jedara kod kasnijih karaka i galijuna u 16. Stoljeću? …
Načelno, ovaj detalj, sa druga dva prikazana, je vrijedan proučavanja. Ilustrirana je i jedna galija, te barka sa 4 vesla (2 po boku) i 3 čovjeka. Rekonstrukcija barki slijedi u nastavku, u slijedećem dijelu teksta.
Galija i portugalska karavela,
detalj s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa (djeluje u 15. stoljeću). 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images)
Izvor: Getty Images, https://www.gettyimages.ae/detail/news-photo/galley-and-portuguese-caravel-detail-from-the-nautical-news-photo/466297771?adppopup=true (20.veljače 2024.)
Galija i portugalska karavela, isječak, barka,
isječak iz detalja s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa (djeluje u 15. stoljeću). 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images)
Izvor: Getty Images, https://www.gettyimages.ae/detail/news-photo/galley-and-portuguese-caravel-detail-from-the-nautical-news-photo/466297771?adppopup=true (20.veljače 2024.)
Galija i portugalska karavela, isječak, (karaka ili) karavela,
isječak iz detalja s Pomorske karte Sredozemlja, 1482., Grazioso Benincasa (djeluje u 15. stoljeću). 15. stoljeće. (Fotografija DeAgostini/Getty Images)
Izvor: Getty Images, https://www.gettyimages.ae/detail/news-photo/galley-and-portuguese-caravel-detail-from-the-nautical-news-photo/466297771?adppopup=true (20.veljače 2024.)
Kako bi se ova tema zaključila, valja proučiti artefakt, gravuru Kraecka Williama A. Crucea (oko 1468.) na kojoj je prikazana karaka. Ponovno je prisutna krmena lantina dužine krmenog jarbola, te krmeni kasar u proporciji krmenog latinskog jedra. Na krmi je postavljena krmena lantina i to tako da je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
Gravura Kraecka Williama A. Crucea (oko 1468.) (Izvor: Ashmolean Museum Oxford, inv. PA 1310)
Izvor: Dr. Daniel, Zwick, Bayonese cogs, Genoese carracks, English dromons and Iberian carvels: Tracing technology transfer in medieval Atlantic shipbuilding, objavljeno u: Itsas Memoria. Revista de Estudios Marítimos del País Vasco 8, 2016. Donostia-San Sebastián : Untzi Museoa – Museo Naval, pp. 647-680.
Nadalje, artefakt, umjetnina ''De val van Icarus'', Pieter I Bruegel (Pieter Bruegel the Elder), ca. 1560., Inv. 4030, De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België, prikazuje dva broda u zaljevu, od kojih je bliži brod vjerojatno karaka sa četiri jarbola. Interesantno je da je na krmenom jarbolu, te na manjem bonaventura jarbolu ponovno prisutna krmena lantina dužine krmenog jarbola, kao i krmeni kasar u proporciji krmenog latinskog jedra. Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
''De val van Icarus'', Pieter I Bruegel (Pieter Bruegel the Elder), ca. 1560., Inv. 4030, De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België
Izvor: De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België, https://fine-arts-museum.be/nl/de-collectie/pieter-i-bruegel-de-val-van-icarus?letter=b&artist=bruegel-brueghel-pieter-i-1, (20.veljače 2024.)
Isječak iz ''De val van Icarus'', Pieter I Bruegel (Pieter Bruegel the Elder), ca. 1560., Inv. 4030, De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België
Izvor: De Musea De Koninklijke Musea voor Schone Kunsten van België, https://fine-arts-museum.be/nl/de-collectie/pieter-i-bruegel-de-val-van-icarus?letter=b&artist=bruegel-brueghel-pieter-i-1, (20.veljače 2024.)
Slijedeći isječci, iz portugalskog manuskripta ''Memorials of the armadas of Portugal under King Manuel I (1469-1521)'', su ilustracije karavela i karaka. Ovaj manuskript obiluje ovakvim ilustracijama brodova portugalske flote. Brodovi su poprilično precizno proporcionirani, vide s i detalji jarbola katarki i opute. Valja obratiti pozornost na izdvojeni isječak ilustrirane karake: naglašena je srednja uzda, ubralje koje se nalaze na obje strane jedra (na stražnjoj i prednjoj strani), te druga osnovna oputa i forma jedara. Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezina jedna polovica proteže prema nazad, prema krmi, a druga polovica prema pramcu broda. Karaka je trojarbolna.
Drugi izdvojeni isječak je ilustrirana karavela: lantina na glavnom jarbolu je postavljena tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda. Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezina jedna polovica proteže prema nazad, prema krmi, a druga polovica prema pramcu broda. Lantina na malom krmenom bonaventura jarbolu je postavljena tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
Brodovi pripadaju nešto kasnijem povijesnom razdoblju i vjerojatno prate tehnički napredak, prema polovici 16. stoljeća, no interesantno je promotriti na koji se način usavršilo postavljanje lantina na krmenim jarbolima.
Isječci sa stranica manuskripta “Memorials of the armadas of Portugal under King Manuel I (1469-1521)” u kojimu je predstavljena portugalska flota, Portuguese School, Undated – miniature - Picture ID: 947097, Cultural Circles, Bibliotheque Nationale, Paris, France / bridgemanimages.com
Izvor: Meisterdrucke, https://www.meisterdrucke.ie/fine-art-prints/Portuguese-School/947097/Manuscript-page-%E2%80%9CMemorials-of-the-armadas-of-Portugal-under-King-Manuel-I-(1469-1521)%E2%80%9D-representing-the-Portuguese-fleets.html, (20.veljače 2024.)
Karaka, lijevo i karavela, desno, isječci sa stranica manuskripta “Memorials of the armadas of Portugal under King Manuel I (1469-1521)” u kojimu je predstavljena portugalska flota, Portuguese School, Undated – miniature - Picture ID: 947097, Cultural Circles, Bibliotheque Nationale, Paris, France / bridgemanimages.com
Izvor: Meisterdrucke, https://www.meisterdrucke.ie/fine-art-prints/Portuguese-School/947097/Manuscript-page-%E2%80%9CMemorials-of-the-armadas-of-Portugal-under-King-Manuel-I-(1469-1521)%E2%80%9D-representing-the-Portuguese-fleets.html, (20.veljače 2024.)
Isječak, karaka s dva jarbola, s četvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, prikazana je na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, Engleska (Izvor: HUTCHINSON 1994).
Izvor: Dr. Daniel, Zwick, Bayonese cogs, Genoese carracks, English dromons and Iberian carvels: Tracing technology transfer in medieval Atlantic shipbuilding, objavljeno u: Itsas Memoria. Revista de Estudios Marítimos del País Vasco 8, 2016. Donostia-San Sebastián : Untzi Museoa – Museo Naval, pp. 647-680.
Krmena lantina je postavljena na krmenom jarbolu tako da se njezine dvije trećine protežu prema nazad, prema krmi, a preostala jedna trećina prema pramcu broda.
Prateći slijed tehničkog napretka kroz 16. stoljeće lako je uočiti kako gotovo svi brodovi, karake i galijune, uz nekoliko izuzetaka, prikazani na artefaktima (koji nisu ovdje predočeni), imaju raspored jedara, omjere jarbola i katarki, te način izrade jedara identičan onome kako ih opisuje pl. Sagri u svom manuskriptu.
Razmatrajući dostupne materijale, na posljetku, prema godini pojavljivanja i konstruktivnim karakteristikama, možda je ipak najprihvatljivije krmeni jarbol i lantinu s latinskim jedrom na navičela koki usporediti sa karakom kokom s dva jarbola, s četvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, prikazanoj na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, u Engleskoj.
Dužina krmene palube u krmenom kasaru kod karake koke prikazanoj na klupi u King’s Lynnu, te dužina krmene palube u krmenom kasaru kod navičela koke su teoretski identične. Isto tako je i omjer jarbola identičan, te bi tako, redoslijedno, trebala biti i dimenzija krmenog latinskog jedra.
U dijelu svog rukopisa u kojemu opisuje izradu koke ''nave quadra'' Mihael ne navodi dimenziju lantine krmenog jarbola. Znači li to da smatra da je dimenziju ove lantine već naveo? Prema pendantnosti kojom Mihael radi, dalo bi se zaključiti upravo tako. Preostaje posegnuti za opisom jarbola i katarki, lantina, u drugom dijelu manuskripta, u dijelu u kojemu Mihael detaljno opisuje dvojarbolni brod ''nave latina''. U njemu je specifirana dimenzija i omjer ove katarke, lantine krmenog manjeg jarbola. Rezultat koji se dobije nakon implementacije ovog pravila na navičela koku odgovara rezultatu dobivenom usporedbom omjera jarbola i katarki na karaci koki s dva jarbola, s četvrtastim glavnim jedrom i latinskim krmenim, prikazanoj na klupi iz ca. 1415. u King’s Lynnu, u Engleskoj. Izuzetno precizno.
Prijevod citata.
Michael of Rhodes (Author);
Pamela, O. Long (Editor);
David, McGee (Editor);
Alan, M. Stahl (Editor),
Book of Michael of Rhodes : A Fifteenth-Century Maritime Manuscript, volume 1, 2 and 3, Massachusetts Institute of Technology, 2009.,
Volume 2,
str. 475.
Ovo je proporcija katarke (lantine). Stello prednjeg (glavnog) jarbola trebalo bi biti za četvrtinu manje od visine jarbola iznad palube, to će biti 9 koraka. I trebalo bi biti 1/2 stope po koraku u svom opsegu.
I ventame treba biti duži od stella za 1 stopu po koraku. Ventame treba biti dugačak 10 koraka 4 stope.
£ 166a
Ovaj ventame i stello dugi su 19 koraka 4 stope, kolika bi trebala biti duljina ureza (preklopljenog dijela)? Trebala bi biti 1 stopa po koraku, to će biti 19 stopa. 16 koraka katarke (lantine) ostat će čisto (misli se na dužinu lantine kada su ventame i stello spojeni u cjelinu) , a 19 stopa ide u preklapanje. Ovo je katarka (lantina) srednjeg jarbola (misli se na krmeni manji jarbol). Stello bi trebalo biti za četvrtinu manje od visine jarbola |iznad palube. Jarbol je dugačak 11 koraka iznad palube. (Stello) bit će 7 3/4 koraka. Ventame će biti 1 stopu po koraku duži od dužine stella. Ventame će biti 9 koraka i 3 stope. I naveo sam preklapanje (Mihael misli na identičan omjer preklapanja stella i ventame koji je već navedeno za prednji, glavni, jarbol.).
